Sastanak

Jaganjčeve rane kao rajski vrt

kojem prilazim iz vremena,

i polako jer me hoće strt

drva Križa bezbroj bremena,

kao da će skupa sjesti.

Tvoje rane, Muka, žeđ,

sveto slovo od Radosne vijesti

kao da su s Križem sveđ.

Drvo tu je, a Rane visoko.

Ipak sastaju se na ulazu Edena

u toj vjeri s duhovnim okom

i s okusom vrhnja medena.

Križ je posvećeni Tvoj poslužio

mojim križevima, mome tijelu,

rani, srcu što ga je zadužio

da me uzme k sebi cijelu

pa da prepoznam Te, kao uvijek.

Magare silazi, a ne konji,

a ne anđeoska svita kao lijek

jer sve rane još vidaju oni.

Niti čavli biti ne moraju,

imam ih ja dosta.

Križ na zemlji, Ti u raju,

u sredini duša prosta,

u jeseni mlada,

u mladosti starica,

a evo, sada

nebeska splavarica.

Sastalo se Drvo s Ranom

preko duha moje vjere,

pred nebeskim stanom;

još i ljubičice berem.

Pokraj maslinove grane

stavit ću ih radi Muke

koju čekam da mi svane

za moždane neuke.

08.03.2023. 20:41