Prijatelj mi budi

 

Kako ne bih zaplovila

kad me tako umilno dozivaš?

Pučina je zapjenila,

a Ti hodaš mjesto da zaplivaš;

Ti opraštaš umjesto da sudiš,

uskrisuješ mjesto da pogubiš.

Koga ljubiš, ponekad i kudiš,

koga šibaš, još više ga ljubiš.

Jedini je način da izdržim

strah od Posljednjega suda

onaj na kojem se pržim

čitava života luda,

nastojeći ubrati od Mudrosti

vapajima, poniznošću,

molitvama Tvoje milosti,

milosrđem, pravednošću.

Kako da Te ne slijedim, moj Kriste,

kad mi tako vedro sjaji osmijeh,

obećanje Tvoje za dlanove čiste

što rastjeruje mi sjećanje na grijeh?

Da ne kažeš meni: „malovjerna,

mlaka, tvrdovrata glavo,

zatvorena srca, i ne smjerna,

zašto ti ne sudiš pravo!”.

Nego, Prijatelj mi budi

kad prohodam po toj vodi

da ne vide me svi ljudi

pa još pored mene hodi.

12.02.2023. 20:06