Nisam bila u dalekim prostorima,
niti vrijeme meni nije bilo loše.
Plakala sam, smijala se mostovima,
vjetru što je milovao pramenje mi kose.
Ne sjećam se često muka, boli ili neuspjeha,
živjeti sam voljela oduvijek.
Nisam čula onu pjesmu nepopravljivosti grijeha,
uvijek mi je blizu bio lijek.
Nosila sam istinu i ljubav, sve na dlanu,
a primati nisam dobro znala;
to je bilo teško, sve u jednom danu,
biti velika i slavna, ali tako mala.
Ljudi postali su teški, dosadni i strani,
rupe u promatranju sve dublje i sve veće;
postala sam kao papiga na jednoj grani,
poput groblja bez ijedne svijeće.
I, kad si me zvao da o Tebi čitam,
preda mnom su zaiskrile čežnje.
Nije padalo mi na pamet da išta pitam,
sve su riječi bile tako nježne.
I, kad si me zvao da o Tebi slušam,
preda mnom je bilo otkrivenje,
hrana koju može prepoznati samo duša,
piće duha koje služi za novo rođenje.
Ljudi postadoše otvorene stranice,
osobe iz Tvoje knjige života,
stvorene za istinu i ljubav bez granice,
a Tvoj Križ im služi kao izvor svih divota.
14.05.2022. 23:14
No comments:
Post a Comment
just do it