Omara
pod krovom,
bez dara
i s pokrovom;
i nemoć
u gorućem stanu
kao noć
radosnom danu.
Riječi moje
poznati stih,
bilo koje,
stotine njih,
a sve su slabe.
Nit nadahnuće
da ugrabe,
a srce vruće.
U grudima
kao da kuha,
kao u ljudima
potreba Duha.
Mišlju za Dvore,
a slabašne kosti,
i moždane gore.
Bog da oprosti,
al' ne valja zima,
ni ljetne sparine.
Proljetnim lahorima,
kad večernja sine,
mir se spusti
nizinskom kraju,
a oblaci pusti
ni kišu ne daju.
Prošnje preminulih
padaju s neba,
kletve su skinuli
i zemlja ih treba,
množina silna
nad nama,
i Djevica mirna.
Kakva drama
za dušu svaku
jer Posljednji sudi.
Za noć laku
savjest se budi.
Inače jao
za ekumenu,
mjesec bi pao
na Gehenu
i priroda pruža
otpor obrane,
trnovita ruža
sred opće obmane.
Ratovi, bolesti,
siromaštvo, glad
i duša odleti
u nebeski Grad.
Sjetim se Ljubavi,
jedinstvene Žrtve;
to Otac je pravi
što podiže mrtve.
Donosi lahore,
svježinu života
i večernje hore,
obećanje divota.
Daje nam polog
vjere i uspjeha,
svjetovni Prolog
i završna Utjeha.
A vrijeme stane
pa mahom proleti.
Kristove Rane
s nama će žeti.
24.05.2022. 20:51
No comments:
Post a Comment
just do it