Wednesday, May 11, 2022

Zipka života


 

Sakrij svoje lice i pogled spusti

da srce mi opet zatreperi

dok slap od nade niz moždane šušti,

pada na dušu da je ne mjeri,



da je ne povuku anđeli na svoj let,

već da udahnem te mirise tla,

da još malo me ima ovaj svijet,

predivan perivoj sred otoka zla.



Dok si ovdje, meni se ne putuje

jer sam kušnjom i vjerom shrvana,

jer tako je lijepo kad Ljubav se štuje,

jer ona je tako nježno uljuljana



u zlatnoj zipki života sjajna,

na samom izvoru Djevina krila

i kao počinak sva je bajna;

ta, duša joj uvijek je za nas bila.



Viša joj sila njena obuzima

podanike koji uživaju spas.

Ljubav me gurka i za sebe otima

i, dok je ljubimo, čujem taj glas.



Mnoge su duše tiho umiruće,

široka polja ne daju cvata

za revere vojske, male i utiruće

za puteve koji zatvaraju vrata.



Sakrij se od mene i čeone spusti,

pogledaj samo te vatrene brazde:

podno plavetna neba oblaci gusti,

vjesnici moje slabašne odmazde.

11.05.2022. 01:41





No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts