Sakrij svoje lice i pogled spusti
da srce mi opet zatreperi
dok slap od nade niz moždane šušti,
pada na dušu da je ne mjeri,
da je ne povuku anđeli na svoj let,
već da udahnem te mirise tla,
da još malo me ima ovaj svijet,
predivan perivoj sred otoka zla.
Dok si ovdje, meni se ne putuje
jer sam kušnjom i vjerom shrvana,
jer tako je lijepo kad Ljubav se štuje,
jer ona je tako nježno uljuljana
u zlatnoj zipki života sjajna,
na samom izvoru Djevina krila
i kao počinak sva je bajna;
ta, duša joj uvijek je za nas bila.
Viša joj sila njena obuzima
podanike koji uživaju spas.
Ljubav me gurka i za sebe otima
i, dok je ljubimo, čujem taj glas.
Mnoge su duše tiho umiruće,
široka polja ne daju cvata
za revere vojske, male i utiruće
za puteve koji zatvaraju vrata.
Sakrij se od mene i čeone spusti,
pogledaj samo te vatrene brazde:
podno plavetna neba oblaci gusti,
vjesnici moje slabašne odmazde.
11.05.2022. 01:41
No comments:
Post a Comment
just do it