Noć je kao duša, unutarnja, tiha strana
svakog duha, svakog tijela, svakog dana.
Takva nevidljiva, tiha, tamna kao obmana
u osjetilima, čuva ljude kao anđelica odana.
U dubini carstva noći, izvan grada, iznad svega
ona ljubi otvoreno, samoj sebi odaje priznanje
poput iznenadne hrabrosti u pokušaju bijega,
osobito kad je puna mira, sreće, a bez sanje.
Ona je, u prvom redu, molitva za Boga, Kralja,
i za onu Dušu što joj ponajdulji dio od života puni,
onu koja nikad svjetlo duše tamom ne ukalja,
koja nikad, niti najcrnjom se noći ne pobuni.
Savršena je za ljubavnike i obitelj, mlađa bića,
a za kradljivce je kušnja što se novog jutra straši,
ali kad se večeri odulje, eto lijepoga otkrića:
Bog joj odgovara, Bog je svečanošću krasi.
Noći nose šaputanja, ali nisu potrebne im riječi,
u njima se samo sjene pogledavaju, a pružaju ruke
onih koji nikad nisu sami jer ih ljubav Isusa izliječi
ili sjajna zvijezda sa nebesa dotakne im struke.
07.05.2022. 02:40
No comments:
Post a Comment
just do it