Stihija je zavladala okruženjem,
jedna nevolja donosi mnogo novih;
Sodoma se razbuktala okuženjem,
Gomora bi pregazila, takvi su im snovi.
Svaka riječ je psovka, svako djelo crno,
ranjena se priroda pobuniti kani
što u sebi skriva plodna Uskrsnuća zrno.
Nemirne su godine, burne noći, mrtvi dani.
Cvrkut ptica budi me na životnu nadu,
svako jutro donosi mi kupku osvježenja
u tom skloništu na spas u svakom padu,
ispod oblaka što odnosi sva otuđenja.
Ovaj velegrad pokazao je pravo lice
o kojem si, Kriste, propast proricao.
Bezvoljnu me časte ugrožene ptice,
sjećaju me doba kada si se svega odricao,
kad si predao mi čisto srce Gospe
koja redovno me spašava od bijede.
Pokraj mene anđeli se nevinošću goste,
na mom stolu slike zla problijede.
Čak u snovima me vraćaš prisebnosti,
ljubavi nebeske slijevaš mi na duh,
izobilja daješ milosti i pravednosti;
takvo Ti je Vino za me i božanski Kruh.
Ta oaza mira potrebna je siromahu,
puti me na djela što ih čini duša,
mada je nevidljiva u svome prahu;
Tvoja radost me ponese, Tvoja ljubav kuša.
14.05.2022. 05:21
No comments:
Post a Comment
just do it