Otkada me Ti pozove, postade mi utočište
kakvo nemaju svi sveci uvijek i po svuda,
mada Ti si, Kriste, putnicima konačište,
svakom povratniku Ti si rodna gruda.
I meni si anđele čuvare dao
da mi služe kao pustinjski vodiči.
Za čim žeđala sam, sve si znao,
zemlja nekako mi već na nebo sliči.
A dok nisam Te poznavala još, Oče,
bijah kao otrgnuta sva od svoje biti
kao duša što je konopci od smrti koče,
poput prelomljene trske koju žele pregaziti,
mada ljubav svoju nosila sam istinito,
ali sama, usamljena usred svijeta kao srna.
Ne vrijedi to puno gdje je srce incognito,
gdje se siromahu duhom sprema hajka crna.
Ti si me odvojio od moje konačnosti,
sada ovaj, drugi život od mene je nastao.
Slabo srce si popunio mi svjetlom odanosti,
moj se stari čovjek s Tvojim Duhom sastao.
To je bio susret eksplozivan,
bacio si me u oganj svoje ljubavi u vjeri
što je, iznad svega, bio oganj pozitivan
jer si spasio me od svih ljutih zvijeri.
Otkada si pozvao me imenom u tajni
koje bijaše mi upisano Tebi od davnina,
Ti si postao mi duši kao biser sjajni
što mi uvijek svijetli sred krivina i ravnina.
07.05.2022. 22:28
No comments:
Post a Comment
just do it