Saturday, May 7, 2022

Duša iz davnina


 

Otkada me Ti pozove, postade mi utočište

kakvo nemaju svi sveci uvijek i po svuda,

mada Ti si, Kriste, putnicima konačište,

svakom povratniku Ti si rodna gruda.



I meni si anđele čuvare dao

da mi služe kao pustinjski vodiči.

Za čim žeđala sam, sve si znao,

zemlja nekako mi već na nebo sliči.



A dok nisam Te poznavala još, Oče,

bijah kao otrgnuta sva od svoje biti

kao duša što je konopci od smrti koče,

poput prelomljene trske koju žele pregaziti,



mada ljubav svoju nosila sam istinito,

ali sama, usamljena usred svijeta kao srna.

Ne vrijedi to puno gdje je srce incognito,

gdje se siromahu duhom sprema hajka crna.



Ti si me odvojio od moje konačnosti,

sada ovaj, drugi život od mene je nastao.

Slabo srce si popunio mi svjetlom odanosti,

moj se stari čovjek s Tvojim Duhom sastao.



To je bio susret eksplozivan,

bacio si me u oganj svoje ljubavi u vjeri

što je, iznad svega, bio oganj pozitivan

jer si spasio me od svih ljutih zvijeri.



Otkada si pozvao me imenom u tajni

koje bijaše mi upisano Tebi od davnina,

Ti si postao mi duši kao biser sjajni

što mi uvijek svijetli sred krivina i ravnina.

07.05.2022. 22:28



No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts