„Da,
nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca
svjetlosti hodite – plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i
istina – i odlučite se za ono što je milo Gospodinu (Ef 5,8-10).”
Ako
pred Bogom i u zajedništvu s drugima živimo tako da se znamo
odricati, tada nalazimo Krista i idemo Božjim putem.
„U
ovome se sastoji sud: Svjetlo je došlo na svijet, a ljudi su više
voljeli tamu nego Svjetlo, jer su im djela bila zla (Iv 3,19).”
„Tada
im reče Isus: Još je malo vremena svjetlo među vama. Hodite dok
imate svjetlo, da vas ne bi osvojila tama! Tko ide u tami, ne zna
kamo ide. Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da budete sinovi
svjetla! (Iv 12,35-36).”
Nije
li ovaj svijet više i sofisticiranije zao, bolestan, iskvaren,
prljav, grešan i površan jer kao da ga obuzima nekakva bljutavost
života, bezvoljnost ljudskih duša i lijenost čovjekova uma?
Misle
ljudi da su besmrtni jer, izgleda, vjeruju u Boga, vjeruju da je Bog
dobar, da je sav za čovjeka, da će se svi sigurno spasiti i da im
je pomalo dosadno, traže uzbuđenja i senzacije, zasićeni su mnogi
svime i svačime.
Svi
ćemo se spasiti, govore ljudi često, ali pod koju cijenu?
Isus
Krist nas je otkupio od zloduha prevelikom cijenom i žrtvom, ali
čovjek uvijek daje svoj doprinos u vlastitom spasenju.
Za
blagdan Svih svetih slavimo one koji se spasavaju s velikim vlastitim
doprinosom, sve one koji su sveti, odnosno živi, dobri, zdravi,
čisti, prokušani, plodni. Na misi čitamo iz Svetog pisma ono što
otprilike tumačimo kao besmrtnost, a zapravo je uskrsnuće od
mrtvih; čitamo i o Posljednjem sudu. Čovjekova je budućnost da
bude uvijek u Bogu, da slavi blagdan, gozbu, sigurnost i mir koji će
trajati zauvijek:
„Zatim
opazih jednog drugog anđela gdje uzlazi od istoka, noseći pečat
živoga Boga, i poče vikati jakim glasom četirima anđelima kojima
je bilo dopušteno opustošiti zemlju i more: „Ne pustošite ni
zemlje, ni mora, ni stabala, dok ne 'zabilježimo' pečat sluge
našega Boga 'na njihovim čelima'!” Tada čuh broj zabilježenih
pečatom: sto četrdeset i četiri tisuće iz svih plemena Izraelovih
sinova.
Poslije
toga se, najedanput, pojavi pred mojim očima veliko mnoštvo, koje
nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i plemena, puka i
jezika.
Stajali
su pred prijestoljem i pred Janjetom, obučeni u bijele haljine, s
palmama u rukama, i vikali jakim glasom: „Spasenje je djelo našega
Boga, koji 'sjedi na prijestolju', i Janjeta!”
I
svi anđeli koji su stajali oko prijestolja, Staraca i četiriju Bića
padoše ničice pred prijestoljem, pokloniše se Bogu govoreći:
„Amen! Hvala, slava, mudrost i zahvala, čast, moć i snaga našem
Bogu u vijeke vjekova! Amen.”
Tada
progovori jedan od Staraca i upita me:”Tko su i odakle dolaze ovi
što su obučeni u bijele haljine?” „Moj gospodine – odgovorih
mu – to znaš ti.” „Ovo su – na to mi reče – oni što
dolaze iz velike nevolje; 'oni su prali svoje haljine' i obijelili ih
'u krvi' Janjetovoj. Zato stoje pred prijestoljem Božjim i služe mu
dan i noć u njegovu hramu. A onaj koji sjedi na prijestolju spustit
će se na njih da boravi s njima. I više nigda 'neće ni ogladnjeti
ni ožednjeti'; više ih nigda neće moriti ni 'sunce' ni ikakva
žega', jer 'će ih' Janje, koje stoji nasred prijestolja, 'pasti i
voditi na izvore žive vode'. 'I Bog će otrti svaku suzu' s njihovih
očiju (Otk 7,2-4; 9-14).”
Dakle,
čitamo o sveopćem spasenju kada se svi okupljamo, zauvijek sabrani
u slavi s Isusom Kristom jer Božji je život ponuđen svim ljudima.
Isus
je žrtveno pomirbeno Janje za sve nas i mi slobodno mislimo i
vjerujemo kako je sve učinjeno za spasenje svijeta. Isusov i naš
Bog Otac uspostavlja mir krvlju Isusova križa:
„Zato
molimo da veselo zahvaljujete Ocu, koji nas učini dostojnima
sudioništva u baštini svetih u svjetlu.
Božje
djelo
On
nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog
Sina, u kome imamo otkupljenje, oproštenje grijeha.
Kristova
uloga u Stvaranju
On
je savršena slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakoga stvorenja,
jer
je u njemu sve stvoreno – sve na nebu i na zemlji;
vidljivo
i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva,
bilo vlasti;
sve
je stvoreno po njemu i za njega.
On
je prije svega, i sve se u njemu drži u redu.
Kristova
uloga u Crkvi
On
je i Glava Tijela, Crkve:
on
je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvi,
jer
Bog odluči u njemu nastaniti svu Puninu,
i
po njemu pomiriti za nj sve što je na zemlji ili na nebu,
uspostavljajući
mir krvlju njegova križa (Kol 1,12-20).”
Ljubljeni
Isusov učenik potvrđuje i svjedoči o vezi Boga s čovječanstvom
koja je duhovna i jača od običnih ljudskih veza:
„Gledajte
koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja. A to i
jesmo! (1 Iv 3,1).”
Ta
je veza trajna, vječna i neraskidiva o čemu se zna još od
pradavnih vremena u Božjem narodu s kojime je tu vezu sklopio
Gospodin kao ljubavni savez:
„Svaku
svoju žrtvu prinosnicu posoli. Ne ostavljaj svoje žrtve prinosnice
bez soli Saveza sa svojim Bogom: sa svakim svojim prinosom prinosi i
sol (Lev 2,13).”
Sol
Saveza ovdje označava trajnost i vječnost Saveza ljubavi Boga i
naroda. Također i kađenje Bogu na ugodan miris označava odanost i
predanost čovjeka i naroda Bogu:
„Gospodin
još reče Mojsiju: nabavi mirodija: natafe, šeheleta i helebene. Od
ovih mirodija i čistoga tamjana, sve u jednakim dijelovima, napravi
tamjan za kađenje, smjesu mirodija kakvu pravi mirodijaš, opranu,
čistu, svetu. Od toga nešto smrvi u prah i jedan dio stavi pred
Svjedočanstvo, u Šator sastanka, gdje ću se ja, Gospodin s tobom
sastajati. Držite ovu mirodiju presvetom! (Izl 30,34-36).”
Isus
na gori govori narodu svome:
„Vi
ste sol zemlji. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Više
nije ni za što, osim da se baci van da je ljudi pogaze.
Vi
ste svjetlo svijetu. Nije moguće sakriti grad koji je na gori. Ne
žeže se svijeća da se stavi po varićak, nego na svijećnjak da
svijetli svima u kući. Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da
vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca koji je na nebesima (Mt
5,13-16):”
Dakle,
nije dovoljno priznati Boga, kršćani moraju težiti svetosti zbog
darova i sposobnosti koje dobivaju na krštenju i u krizmi.
Mnoge
stvari su svete, ali je pred Bogom čovjeku važno da postane najviše
svet, a to znači da se mora truditi biti dobar, zdrav, nedirnut,
čist, ponizan i skroman, razborit, prokušan u poslušnosti i
pravedan.
Također
svet čovjek postaje plodan kao voda na koju opet simbolično i
stvarno sol djeluje pročišćavajuće:
„Ljudi
iz grada rekoše Elizeju:”Lijepo je u gradu, kako to može vidjeti
i naš gospodar, ali je voda loša i zemlja neplodna.” On
reče:”Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!” I oni mu je
donesoše. On tada ode na izvor, baci u nj sol i reče: „Ovako
govori Gospodin: Ozdravljam ovu vodu. Neće od nje više biti ni
smrti ni neplodnosti. I voda postade zdrava, i takva je do današnjeg
dana, po riječi koju je izrekao Elizej (2 Kr 2,19-22).”
No,
istinsko, novozavjetno pročišćenje i prosvjetljenje kršćana
dolazi u ognju Duha Svetoga kojime su pomazani:
„Svatko
će, naime biti vatrom zasoljen. Sol je dobra, ali ako sol postane
neslana, čime ćete nju osoliti? Imajte u sebi sol i tako ćete
imati mir među sobom (Mk 9,49-50).”
„ Nitko
ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je već
postavljen, a taj je Isus Krist. Zida li tko na ovom temelju zlatom,
srebrom, dragim kamenjem, drvetom, sijenom, slamom, svačije će
djelo izići na vidjelo. To će pokazati onaj Dan, jer će se
očitovati vatrom, a ta će vatra otkriti kakvo je čije djelo. Onaj
kome ostane što je nadozidao primit će nagradu, a onaj čije djelo
izgori, štetovat će. On sam spasit će se, ali kao kroz vatru (1
Kor 3,11-15).”
Vremena
su Crkve koja živi od ognja koji je zapalio svijet zahvaljujući
Kristovoj žrtvi. Oganj je znamenje Duha, a govor Duha je govor
ljubavi, vjere i nade.
To
je bogoštovni oganj koji nije više onaj sinajski oganj već sažiže
paljenicu naših života u kultu Bogu ugodnom.
To
je kultna posveta svakog trenutka života – to je vatra kojom se
izgara do kraja.
Kad
su kršćani primili oganj Duha, Bog se pounutrio u čovjeku. Tako
postajemo vjerni, kad smo „vatrom zasoljeni”, solju suda i solju
Duha.
Kršćani
mogu ustrajati barem na ljubaznosti:
„Neka
vam riječ bude ljubezna, solju začinjena, da znadete odgovoriti
svakome kako treba (Kol 4,6).”
Ako
se vatra darova i pečata Duha Svetoga razgori u srcu čovjeka, iz
njega zrači svjetlo i ljubav Boga, pravednost i mudrost.
„Ovo
govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani
žive – u ispraznosti pameti njihove: zamračena uma, udaljeni od
života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti
srca njihova (Ef 4,17-18).”
„Jednom
prosvijetljeni okusili su dar nebeski i postali su dionici Duha
Svetoga (Heb 6,4).”
Prema
ovim razmatranjima izgleda kao da će se lijene, nepravedne i ogrezle
duše teže spasiti. A ako se na kraju krajeva netko brže spasi, taj
sigurno svijetli ljepše, toplo, bolje, jače i nedostižno u
kraljevstvu Božjem.
„Tada
će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega (Mt
13,43).”
Bože,
Ti si jedini svet i u svim svecima častimo Tvoja čudesna djela.
Molimo
Te: posveti nas da Te ljubimo iznad svega te nas, zemaljske putnike,
privedi na gozbu u nebeskoj domovini, po Kristu, Gospodinu našemu.
Amen.
30.10.2019.
08:38
„Tako
je Isus prolazio kroz gradove i sela, učeći i putujući u
Jeruzalem. Najednom ga netko upita: „Gospodine, je li malo onih
koji se spasavaju?” „Trudite se – reče im – da uđete na
uska vrata, jer će mnogi, kažem vam, tražiti da uđu, ali neće
moći (Lk 13,22-24).”
No comments:
Post a Comment
just do it