Sjeme vječnog dana

Još je noć, još je noć, Bože moj,

gdje ću Tebe proslaviti prije dana,

prije jutra snažna gdje je poklič Tvoj?

Kako da pričekam da Te slavi zora rana,

kako da Ti uzde držim tamna mraka

po kojemu prosipa se rosa hladna

kad Ti kriješ jutro svijetlo ispod fraka,

kad u Tebi jedino je pjesma skladna?

Bože moj, Bože moj, još je hladna noć,

kao pjesnik čekam Tvoju stražu

koja ima to strpljenje i molitve moć;

kao straža pjevam molitvu najdražu.

Nit' se čuju ptice, niti zvijerima se ne da

budit' prije jutra pozaspala tijela,

samo Tvoje Tijelo žuri da se preda,

svima sada stiže samo Tvoja Duša bijela.

Svakog jutra, svakog Božjeg dana

pjevam Tebi, Kriste, pjesmu zahvalnicu!

Tvoje sjeme ne silazi s moga dlana,

Tebi predajem ja dušu svoju, nestalnicu,

da načiniš novo sve od mene

kao što si zauvijek promijenio moj svijet,

da otkloniš svake noći smrtne sjene,

da iznova vidim Tvoj nebeski let

s kojim ćeš me jednom ponijeti sa sobom

kad odslužim si zemaljsko vrijeme.

Tada, svijetla, slavit ću taj život s Tobom,

vječnog dana proklijat će vječno sjeme.

21.10.2019. 04:44