Djeca svjetla

„Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite – plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina – i odlučite se za ono što je milo Gospodinu (Ef 5,8-10).”

Ako pred Bogom i u zajedništvu s drugima živimo tako da se znamo odricati, tada nalazimo Krista i idemo Božjim putem.

„U ovome se sastoji sud: Svjetlo je došlo na svijet, a ljudi su više voljeli tamu nego Svjetlo, jer su im djela bila zla (Iv 3,19).”

„Tada im reče Isus: Još je malo vremena svjetlo među vama. Hodite dok imate svjetlo, da vas ne bi osvojila tama! Tko ide u tami, ne zna kamo ide. Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da budete sinovi svjetla! (Iv 12,35-36).”

Nije li ovaj svijet više i sofisticiranije zao, bolestan, iskvaren, prljav, grešan i površan jer kao da ga obuzima nekakva bljutavost života, bezvoljnost ljudskih duša i lijenost čovjekova uma?

Misle ljudi da su besmrtni jer, izgleda, vjeruju u Boga, vjeruju da je Bog dobar, da je sav za čovjeka, da će se svi sigurno spasiti i da im je pomalo dosadno, traže uzbuđenja i senzacije, zasićeni su mnogi svime i svačime.

Svi ćemo se spasiti, govore ljudi često, ali pod koju cijenu?

Isus Krist nas je otkupio od zloduha prevelikom cijenom i žrtvom, ali čovjek uvijek daje svoj doprinos u vlastitom spasenju.

Za blagdan Svih svetih slavimo one koji se spasavaju s velikim vlastitim doprinosom, sve one koji su sveti, odnosno živi, dobri, zdravi, čisti, prokušani, plodni. Na misi čitamo iz Svetog pisma ono što otprilike tumačimo kao besmrtnost, a zapravo je uskrsnuće od mrtvih; čitamo i o Posljednjem sudu. Čovjekova je budućnost da bude uvijek u Bogu, da slavi blagdan, gozbu, sigurnost i mir koji će trajati zauvijek:

„Zatim opazih jednog drugog anđela gdje uzlazi od istoka, noseći pečat živoga Boga, i poče vikati jakim glasom četirima anđelima kojima je bilo dopušteno opustošiti zemlju i more: „Ne pustošite ni zemlje, ni mora, ni stabala, dok ne 'zabilježimo' pečat sluge našega Boga 'na njihovim čelima'!” Tada čuh broj zabilježenih pečatom: sto četrdeset i četiri tisuće iz svih plemena Izraelovih sinova.

Poslije toga se, najedanput, pojavi pred mojim očima veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i plemena, puka i jezika.

Stajali su pred prijestoljem i pred Janjetom, obučeni u bijele haljine, s palmama u rukama, i vikali jakim glasom: „Spasenje je djelo našega Boga, koji 'sjedi na prijestolju', i Janjeta!”

I svi anđeli koji su stajali oko prijestolja, Staraca i četiriju Bića padoše ničice pred prijestoljem, pokloniše se Bogu govoreći: „Amen! Hvala, slava, mudrost i zahvala, čast, moć i snaga našem Bogu u vijeke vjekova! Amen.”

Tada progovori jedan od Staraca i upita me:”Tko su i odakle dolaze ovi što su obučeni u bijele haljine?” „Moj gospodine – odgovorih mu – to znaš ti.” „Ovo su – na to mi reče – oni što dolaze iz velike nevolje; 'oni su prali svoje haljine' i obijelili ih 'u krvi' Janjetovoj. Zato stoje pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u njegovu hramu. A onaj koji sjedi na prijestolju spustit će se na njih da boravi s njima. I više nigda 'neće ni ogladnjeti ni ožednjeti'; više ih nigda neće moriti ni 'sunce' ni ikakva žega', jer 'će ih' Janje, koje stoji nasred prijestolja, 'pasti i voditi na izvore žive vode'. 'I Bog će otrti svaku suzu' s njihovih očiju (Otk 7,2-4; 9-14).”

Dakle, čitamo o sveopćem spasenju kada se svi okupljamo, zauvijek sabrani u slavi s Isusom Kristom jer Božji je život ponuđen svim ljudima.

Isus je žrtveno pomirbeno Janje za sve nas i mi slobodno mislimo i vjerujemo kako je sve učinjeno za spasenje svijeta. Isusov i naš Bog Otac uspostavlja mir krvlju Isusova križa:

„Zato molimo da veselo zahvaljujete Ocu, koji nas učini dostojnima sudioništva u baštini svetih u svjetlu.

Božje djelo

On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina, u kome imamo otkupljenje, oproštenje grijeha.

Kristova uloga u Stvaranju

On je savršena slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakoga stvorenja,

jer je u njemu sve stvoreno – sve na nebu i na zemlji;

vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti;

sve je stvoreno po njemu i za njega.

On je prije svega, i sve se u njemu drži u redu.

Kristova uloga u Crkvi

On je i Glava Tijela, Crkve:

on je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvi,

jer Bog odluči u njemu nastaniti svu Puninu,

i po njemu pomiriti za nj sve što je na zemlji ili na nebu,

uspostavljajući mir krvlju njegova križa (Kol 1,12-20).”

Ljubljeni Isusov učenik potvrđuje i svjedoči o vezi Boga s čovječanstvom koja je duhovna i jača od običnih ljudskih veza:

„Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja. A to i jesmo! (1 Iv 3,1).”

Ta je veza trajna, vječna i neraskidiva o čemu se zna još od pradavnih vremena u Božjem narodu s kojime je tu vezu sklopio Gospodin kao ljubavni savez:

„Svaku svoju žrtvu prinosnicu posoli. Ne ostavljaj svoje žrtve prinosnice bez soli Saveza sa svojim Bogom: sa svakim svojim prinosom prinosi i sol (Lev 2,13).”

Sol Saveza ovdje označava trajnost i vječnost Saveza ljubavi Boga i naroda. Također i kađenje Bogu na ugodan miris označava odanost i predanost čovjeka i naroda Bogu:

„Gospodin još reče Mojsiju: nabavi mirodija: natafe, šeheleta i helebene. Od ovih mirodija i čistoga tamjana, sve u jednakim dijelovima, napravi tamjan za kađenje, smjesu mirodija kakvu pravi mirodijaš, opranu, čistu, svetu. Od toga nešto smrvi u prah i jedan dio stavi pred Svjedočanstvo, u Šator sastanka, gdje ću se ja, Gospodin s tobom sastajati. Držite ovu mirodiju presvetom! (Izl 30,34-36).”

Isus na gori govori narodu svome:

„Vi ste sol zemlji. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Više nije ni za što, osim da se baci van da je ljudi pogaze.

Vi ste svjetlo svijetu. Nije moguće sakriti grad koji je na gori. Ne žeže se svijeća da se stavi po varićak, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca koji je na nebesima (Mt 5,13-16):”

Dakle, nije dovoljno priznati Boga, kršćani moraju težiti svetosti zbog darova i sposobnosti koje dobivaju na krštenju i u krizmi.

Mnoge stvari su svete, ali je pred Bogom čovjeku važno da postane najviše svet, a to znači da se mora truditi biti dobar, zdrav, nedirnut, čist, ponizan i skroman, razborit, prokušan u poslušnosti i pravedan.

Također svet čovjek postaje plodan kao voda na koju opet simbolično i stvarno sol djeluje pročišćavajuće:

„Ljudi iz grada rekoše Elizeju:”Lijepo je u gradu, kako to može vidjeti i naš gospodar, ali je voda loša i zemlja neplodna.” On reče:”Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!” I oni mu je donesoše. On tada ode na izvor, baci u nj sol i reče: „Ovako govori Gospodin: Ozdravljam ovu vodu. Neće od nje više biti ni smrti ni neplodnosti. I voda postade zdrava, i takva je do današnjeg dana, po riječi koju je izrekao Elizej (2 Kr 2,19-22).”

No, istinsko, novozavjetno pročišćenje i prosvjetljenje kršćana dolazi u ognju Duha Svetoga kojime su pomazani:

„Svatko će, naime biti vatrom zasoljen. Sol je dobra, ali ako sol postane neslana, čime ćete nju osoliti? Imajte u sebi sol i tako ćete imati mir među sobom (Mk 9,49-50).”

„ Nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist. Zida li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvetom, sijenom, slamom, svačije će djelo izići na vidjelo. To će pokazati onaj Dan, jer će se očitovati vatrom, a ta će vatra otkriti kakvo je čije djelo. Onaj kome ostane što je nadozidao primit će nagradu, a onaj čije djelo izgori, štetovat će. On sam spasit će se, ali kao kroz vatru (1 Kor 3,11-15).”

Vremena su Crkve koja živi od ognja koji je zapalio svijet zahvaljujući Kristovoj žrtvi. Oganj je znamenje Duha, a govor Duha je govor ljubavi, vjere i nade.

To je bogoštovni oganj koji nije više onaj sinajski oganj već sažiže paljenicu naših života u kultu Bogu ugodnom.

To je kultna posveta svakog trenutka života – to je vatra kojom se izgara do kraja.

Kad su kršćani primili oganj Duha, Bog se pounutrio u čovjeku. Tako postajemo vjerni, kad smo „vatrom zasoljeni”, solju suda i solju Duha.

Kršćani mogu ustrajati barem na ljubaznosti:

„Neka vam riječ bude ljubezna, solju začinjena, da znadete odgovoriti svakome kako treba (Kol 4,6).”

Ako se vatra darova i pečata Duha Svetoga razgori u srcu čovjeka, iz njega zrači svjetlo i ljubav Boga, pravednost i mudrost.

„Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove: zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova (Ef 4,17-18).”

„Jednom prosvijetljeni okusili su dar nebeski i postali su dionici Duha Svetoga (Heb 6,4).”

Prema ovim razmatranjima izgleda kao da će se lijene, nepravedne i ogrezle duše teže spasiti. A ako se na kraju krajeva netko brže spasi, taj sigurno svijetli ljepše, toplo, bolje, jače i nedostižno u kraljevstvu Božjem.

„Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega (Mt 13,43).”

Bože, Ti si jedini svet i u svim svecima častimo Tvoja čudesna djela.

Molimo Te: posveti nas da Te ljubimo iznad svega te nas, zemaljske putnike, privedi na gozbu u nebeskoj domovini, po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

30.10.2019. 08:38

„Tako je Isus prolazio kroz gradove i sela, učeći i putujući u Jeruzalem. Najednom ga netko upita: „Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?” „Trudite se – reče im – da uđete na uska vrata, jer će mnogi, kažem vam, tražiti da uđu, ali neće moći (Lk 13,22-24).”