Mirna savjest

Pamtila sam sve detalje

dok se nije raspala ta slika

što je pred sobom ja držim.

Starost me je odvela u dalje

gdje mi nije važno ime lika,

niti koliko se u životu pržim.

Nije važno ništa osim stanja

što ga nosi savjest na ramenu svome,

ona ta je koja svime ravna.

Uzalud mi zlatna zdanja,

uzalud me pratiš na tom putovanju mome,

ja sam samo jedna ljuska davna.

I tako je svejedno jesam li na javi

ili sam na vrancu koji oblacima stasa,

jednako me savjest nosi.

Priziv savjesti je onaj duh moj pravi,

stvar privatna i moja, ali vrijedna spasa

jer me u trenutku radosno pokosi.

Nikakav mi zakon sad ne vrijedi

kada savjest moja djeluje i čini,

kad se ona zove svojim imenom

koje nikada u duši mi ne blijedi.

Bilo da su mlaka djela ili zločini,

ona sve bilježi mojim krimenom.

Zato mir se njezin platiti ne može,

zato ona daje izobilje roda

od kojega duša cvate.

Mirna savjest, to si Ti, moj Bože,

poput laka jedra laka broda

gdje se golubice uvijek vrate.

11.10.2019. 01:14