Ponekad
ne čujem ptice svoga doma,
uzdrhtale,
stisnute na žici.
Tada
izgleda mi doći će do sloma
moje
duše koja na te ptice sliči.
Cvijeće
oko mene u mislima sjetnim,
debelih
i sočnih listova i grana,
obećava
učiniti moje ptice sretnim;
sve
je dio to života jesenjih dana
kakve
rijetko viđa godina cijela.
I
jesen i vjetrovi, i ptice i cvijeće
plode
kao dijelovi jednoga tijela
u
kojemu srce nastradati neće.
Ponekada
kao da mi sve nedostaje,
sve
što spada u jesenju klimu;
ta
sigurnost i toplina iza mene ostaje,
a
ja putujem u hladnu zimu.
Staklenici
topli doma moga
čuvaju
me tada kao vedre ptice
koje
zapjevaju ode velikoga Boga
da
se čuje radost svete drhtavice.
15.10.2019.
04:48
No comments:
Post a Comment
just do it