Predat
ću te, dušo, ovim noćnim vjetrima
kakvi
donose mi često lake snove
da
te obasjaju tajnim svjetlima
kojih
prepune su staze ove,
samo
što je k njima teško stići
poslije
napora i nakon svega,
samo
što je nekad mučno sići
podno
razigrana stijega
i
doživjeti tu stvaralačku svu ljepotu
što
je prate razni zvjerski krici,
koja
oda je i pjesničkom životu
mada
pleše kao akrobat na žici.
Dovest
ću te protiv svaka zla
na
te tihe vrutke kojima se ne zna trag
da
me prati tvoj preslavni stih iz sna,
da
ti priznam da je jedini mi drag
u
svoj svojoj jednostavnosti, prostoti,
u
svem biću koje nameće se kao pravi skok,
kao
zakon, kao slava čak u nebeskoj divoti
iako
je to od mene samo jedan sneni srok.
12.10.2019.
01:01
No comments:
Post a Comment
just do it