Tuesday, October 15, 2019

Kao Marija









Pustinja
će ploda dati,
kao
što bi mati svom jedincu sinu,
sve
što potrebno je putovanju.
Lutalicom
će me zvati,
čak
i kada šapnem anđelima da ne brinu.
Neka
ne zapriječe istinu o znanju.





Ne
znam koje ime nosim sada,
ne
znam puno toga što mi nije stalo
jer
su ovdje vjetrovi u tami.
Što
se ne bi smjelo, to pokriva nada,
odavno
je tako, kao da je s neba palo.
Pustinja
je tiha i dani su sami.





Samo
ti ćeš čuti glasove tišine,
samo
tebi nešto značit će i muk,
kao
i sve riječi, svaki stih.
Za
te susrete nam nisu potrebne visine,
treptaj
srca, noćnih vala huk;
samo
jedan Bog između svih.
15.10.2019.
20:01



No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts