Dječica i maleni u katoličkoj vjeri

„Tada Mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili. Nato će im Isus: 'Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko.' I položi ruke na njih pa krene odande.”

Mt 19,13-15

Živjeti vjerski život, živjeti kako je Isus živio znači izabrati Put u Istini jer to je izbor Božjega Sina Isusa koji je Put, Istina i Život. Taj put čovjeka je put vjere u Boga kojega ne vidimo, a taj Put vjere u Isusa je sam Isus.

Vjera je kršćanska i katolička jedna cesta kojom se uvijek putuje i s koje se ne skreće. Ona je potrebna čovjeku kako bi se uzdigao iznad sebe samoga i kako bi postao transcendentan, kako bi našao pravi smjer prema pravome Bogu, pravome sebi i pravim odlukama i odnosima prema drugima i drugome.

Čovjek na put vjere u Isusa kroči svojim začećem i rođenjem, svojim krštenjem i učenjem, svojim tepanjem i molitvom.

Osim Isusa za dijete u vjeri nema niti jednoga drugog boga. Samo Isusu treba se klanjati i Njemu jedinome služiti. Tako se stječe pozitivan odnos prema sebi i drugima, tako se uči poštovanje i samopoštovanje.

Dijete pohađa Boga kada slavi Dan Gospodnji i tako živi od svake riječi koja izlazi od Boga. Tako se spoznaje neophodna duhovna hrana i piće za život.

Dijete shvaća da ružne riječi teže kao ružna djela i da nisu ni za njega, ni za druge, ni za Boga pa nikada ne psuje i nikada ne izgovara molitve uzalud: kada zaziva Boga, hvali Ga i slavi, razgovara s Isusom i nikada Ga ne moli nešto što ne želi od Boga dobiti kao neophodnu pomoć.

Dijete postaje Božje u vjernome zajedništvu Božjega naroda.

Zajedničarenje je jedan od tri osnovna oblika vjerskoga, odnosno humanog života po kojima se ljudi iznutra razlikuju od životinja, biljaka, minerala i svega stvorenog.

To je način na koji plemeniti dobar čovjek živi svoj zemaljski dio života vječnoga; kada „zajedničari” s Isusom, čovjek osposobljava svoju transcendentnu dušu za međusobne odnose s drugim ljudima i prema svim stvarima.

Temeljne vrijednosti ljudskoga života jesu:

1. Sposobnost za općenje s drugima, sposobnost za dijeljenje s drugima i sposobnost za „dijeljenje sebe drugima” te sposobnost za prihvaćanje drugih za zahvalnošću, sposobnost i svijest o potrebi za drugima i drugačijima.

Te su sposobnosti suprotne pretjeranoj i bolesnoj sebičnosti zbog koje čovjek živi kao pusti otok i bez svijesti o kvaliteti životne transcendencije pa u tome otuđenju pati od izvjesne vrste praznine i nesposobnosti postizanja bilo kakvog zadovoljstva.

2. Sposobnost razumijevanja svoje vlastite vrijednosti, posebnosti i ljudskoga povlaštenog dostojanstva najizvrsnijega bića na svijetu; sposobnost uočavanja natprirodnoga i zemaljskoga u sebi i oko sebe, naročito u bliskim ljudima, a posebno u Najvišem Biću, Bogu i Stvoritelju svega.

Ova sposobnost je sušta suprotnost ljudskoj umišljenosti, ona nosi sa sobom radosnu poniznost prema Bogu i Njegovoj svetoj volji.

3. Sposobnost rada i stvaranja, izmišljanja i proizvodnje, vještina koja može dostići do nadnaravne umjetničke razine.

To je sposobnost prihvaćanja svega što Bog ljudima daje pa tako i mnoštva lijepih i dobrih darova te velika zahvalnost čovjeka Bogu koji mu dade živu dušu.

Ovu sposobnost čovjek dobiva kada živi ponizno, asketski, skromno i što čišćega srca, odnosno sposobnost stvaralaštva čovjeku donosi poniznost prema Bogu kad čovjek spozna da sam nije zaslužan ni za što i da nije ničime zavrijedio darove od Boga, naročito svoj život.

Ove osnove vjerskoga života dijete uči iz Deset zapovijedi Božjih gdje su prve tri zapovijedi upute za ponašanje prema Isusu:

1. zapovijed:Ja sam tvoj Bog i nemaj drugih bogova osim mene!

Dodatak iz Isusovih kušnji: Samo Bogu svom se klanjaj i Njemu jedinome služi.

2. zapovijed: Ne spominji ime Boga svoga uzalud!

Dodatak iz Isusovih kušnji: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svoga.

3. zapovijed: Sjeti se da svetkuješ Dan Gospodnji!

Dodatak iz Isusovih kušnji: Ne živi čovjek samo o kruhu nego i o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta.

Knjiga Ponovljenog zakona, glava 5, redak 1-33

Evanđelje po Luki, glava 4, redak 1-13

15.10.2019. 07:59