Melodija ljudskog roda

Vjerno srce moje postade,

čisto poput stakla prozirnoga,

zloduh stari iz mene iziđe.

Nove klijetke meni se izgrade,

širom otvoreno sve za Boga

da i anđeo mi bliže priđe.

Snažna anđeoska krila

odnose me put mojih vidika,

makar mrače se sve svijeće,

makar sve sam želje skrila

daleko od očinskoga lika

u kojemu život se susreće

jer ja želim vidjeti te plode,

svu tu slavu koja u mene je stala

kao da ja nisam sva od blata,

kao da ja činim da i riječi rode.

Odavno je bilo da me mati zvala,

a sada preda mnom sve od zlata.

Otišla sam dalju i ostala tu,

odnijeli me vjetroviti zvuci

jer da vjere nema koja služi,

tko bi znao za melodiju

kojoj anđeo me moj pouči,

prema kojoj samo duh se pruži?

27.10.2019. 18:18