Otkada sam na toj rijeci, sve se mijenja,
nigdje nema mira, ništa stalno nije.
Svake rodne godine sve dolazi do zrenja,
svakog novog dana nešto bar proklije.
Gledam život, slušam vjetar, živim samo za to,
moje misli i osjetila bez toga ne mogu
jer je ovo nebo s oblacima neprocjenjivo zlato,
jer se tako nalazim u svome Bogu.
Miris jutarnjega vjetra, zvuci prirode, tišina,
sve to budi organizam, nadu i životnu moć.
Sve te sile mi dokazuju da postoji visina
koja veća je od onih zala koje nosi noć.
Bog me rodio da rađam i stvaram, dao mi je ljude,
stočare i zemljoradnike, pustinjake, lovce
da se svi povežemo i da nam dobro bude,
da svi načinimo život, a ne toljage i kolce,
oružja, ubojstva, jednom započeti rat.
Bog je neiscrpan makar mi se uništavamo,
makar svaki čovjek postao je jadan svat.
Bog nam daje novi život dok mi spavamo,
On je meni udahnuo još od ove prirode,
još me hrani, još me Kristom poji,
Sinom svojim čiji Križ mi daje vode,
one iste u koju je postavio ljude da ih goji.
Svakog jutra kad se nađem na toj rijeci,
slavim iz početka život svoj i Stvoritelja,
hvalim ljude, ljubav koja sve nas liječi,
umivam se istom vodom svoga Spasitelja
jer mi daje Majku svoju, Bogorodicu
da se mogne i u meni jutrima poroditi.
Svakog dana molim i Bezgrešnu Djevicu
bez koje se život ljudi ne bi dao ploditi.
Sve prolazi, sve se mijenja, ništa stalno nije,
samo voda rijeke, samo vječni na njoj ljudi.
Svake noći ova rijeka se od mene krije,
svakog jutra mene Bog na život budi.
09.10.2016. 09:28
No comments:
Post a Comment
just do it