Monday, October 10, 2016

Blago siromasima duhom


Nježne niti kišne zavjese preda mnom
donose mi nikakvo raspoloženje
makar kiša uvijek dobro dođe u moj dom,
ona meni znači pravo osvježenje.

Žrtvovati svoje moždane zbog tuđih želja,
zbog toga što istina baš svima smeta,
zbog toga što sebi ne poznajem prijatelja,
znači ne vidjeti kraja svoga leta.

Biti živ, a umirati kao netko tko je uvijek bio lijen,
najgore je moguće životno stanje.
Odmaram se kao da sam progutala ogroman plijen,
od mene se sakrila sva mudrost i znanje.

Zahvaljujem Ti, Bože moj, za taj komad zdravlja
kada mogu si priuštiti uživanje u miru;
i ova je kiša samo jedan dio najvećega slavlja,
i ova je tupost moja znak da nervi umiru

jer me Ti pripremaš za dane miline.
Hvala, Gospo, što me svu opere,
što me ti dovede na svoje Pećine,
tamo gdje i moja duša Nebo dere.

Krajnji čas je da se svi obrate,
to sam uvidjela, to sam svima rekla,
a sada mi daješ kiše da me domu vrate,
da uživam za sve ono što si meni stekla.

Hvala Bogu što sam ovo doživjela,
hvala Bogu što sam otkrila sve tajne,
ja, ovakva ista koja nije ništa znati smjela,
otkrila sam veo svijeta i bisere sjajne

jer je Bog se smilovao malenima,
a ne onoj moći ljudskoj koja misli da je sveta,
što još uvijek zbunjena je perlama šarenima
još od tada kad sam otišla ja s ovoga svijeta.
10.10.2016. 16:19






No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts