Jednu pjesmu sanjati u priči
što ju željom čeznem i dodirujem sluhom,
zadobiti slavni stih koji meni sliči
kako predivno je, kao čuti gluhom,
kao vidjeti sve ljepše još od snova.
Možda gledam ušima i čujem vidom,
možda baš mi treba priča ova
da povede moju dušu onim bridom
iz kojega se odvaja orlovo krilo
i na kojeg dolijeće sva sreća bitka
jer kad mi se sve u jedno slilo,
nastala je ova priča kao pjesma pitka
da me svu sabere, da me svu otrijezni.
Moraš prvo propasti u ponor
kako našli bi te oni glasi nježni
od kojih se stvara tajanstveni sonor
kao prizma što se skuplja u dubini.
Kroz nju prelama se svaki titraj,
svaki nađe sebe u tišini
koja je početak, a ne svemu kraj.
Istim takvim vezama se stiže preko ruba
i po njima duša pjevajući putuje.
Zato mora stišati se svaka priča gruba
da se ta nijansa žeđi dobro čuje.
Tako orli kreću na svoj prvi let,
tako stižem ja na nebeske ravni
gdje bih morala za ovu priču mrijet
kako dostigla bih san svoj davni.
25.10.2016. 20:54
No comments:
Post a Comment
just do it