Znam, daleko je onaj put bez cilja.
Sve je umrlo, svaka uspomena.
Tresem se od zime i od milja,
ti me pitaš da li nova sam žena.
Zar nije potrebno ići na pute
za koje me jednom opremila vjera
u tvoju iskrenost i u tvoje skute,
na staze sigurnoga smjera?
Ostadosmo uvijek što smo bili,
to je život u ljubavi i slobodi.
Sjećaš se, nismo nikad ništa krili,
znajući što srž je koja nas porodi.
Zbog toga sve ima smisla, i rastanci
od kojih koža bridi i dah treperi.
Zbog toga su čvrste veze i lanci,
a još ljepša je sloboda u velikoj mjeri.
Postaje otrcano pjevati intimne balade,
samo Krista otmjeno je uvijek slaviti.
Molim za tebe i ljubim bez nade,
samo taj mi oganj ne da zaboraviti.
Lourdes, 29.09.2016. 01:27
No comments:
Post a Comment
just do it