Pjesma prekida tišinu,
mnoštvo svjećica gori;
molitva dopire u dubinu,
a pozdrav nebu se ori.
Slijedim te, lagano kročim,
kamenito zdanje oko mene
od kojega se i malo ukočim,
a zlatno me svjetlo prene;
iz onoga siromaštva u veliku raskoš
tisuće duša došlo se pokloniti
kao da vide buduću rastroš
od milosti što će sada zazvoniti.
Slijepi gledaju, siromasi se site,
ruke i svijeće streme u vis.
Nigdje još ne vidjeh takve svite,
a uvijek je krije i štiti klis.
Iz dna duše raste mi poštovanje,
dio sam puka koji te hvali
i slavi Boga za putovanje
koje mu Bog i Gospa dali.
Lourdes, 27.09.2016. 22:51
No comments:
Post a Comment
just do it