Ljestve za Nebo

Vječni su dani koje čuva sjećanje,

sjećanje na prvo naše vrijeme

za koje sam znala da ću ga upamtiti.

Kako ne bih pamtila u životu svoje prvo tepanje

kada sijala sam sjeme,

kada iskrila se ova veza koja će usplamtiti,

onaj nespoznatljivi trenutak prvih proživljenih dodira

moga tijela i nebeskih anđela,

moja prva molitva i glas;

moji prvi pogledi na Kraljicu mira

koja dala mi tajanstvena odijela,

koja nudila mi tebe kao spas.

Svaki put sam bila uvjerena da mi to je posljednji

i da ne može postojati od toga ništa veće,

izobilje sreće koja ne zna stati,

po kojoj sam prepoznala i svoj život bijedni

i tu nadnaravnu ljubav koja šutjet više neće,

koja tebe uvijek mi u živo sjećanje vrati.

Kad bih ostajala sama kao izbjeglica od nemoći

i od nesposobnosti da više shvatim,

iskala sam Boga da me sobom veže,

da i mene još podari tajanstvenom moći,

da si muke svojih grijeha skratim,

da bih lakše napipala ta spoznanja koja bježe.

Tražila sam ljestve što u Nebo vode,

moje tijelo skidalo se s moje biti,

u meni se rađalo duhovno biće.

Potajno sam živjela bez tvoje slobode,

ali tada grijeh me znao zarobiti

pa sam vraćala se tebi po to spasonosno piće,

sve dok samo Nebo nije spustilo mi nova uslišanja.

Znam da sve još mogu izgubiti

jer sam samo krhko ja stvorenje,

ali nikad ne mogu ja ispasti iz Božjeg pouzdanja.

Bog me zato stvori da uzmognem Njega ljubiti,

rodi me uz tvoju pomoć na to slavno izgorenje.

Uvijek sam ti vjerovala i u svemu bila tvoja,

Bog mi dade tu slobodu odlučivanja

i zbog te slobode moja duša sva se trza;

život visi mi na tome kakva odluka je moja

jer ja uvijek imam sve to veći izbor od svih zbivanja,

ali iz iskustva znam da s Neba stiže pomoć brza.

13.10.2016.  05:17