Novo srce

“Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! 

Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa 

(Knjiga proroka Ezekiela, glava 36, redak 26)”. 

Rodio si me u raljama izobilja hrane

gdje se je za novčić duša prodavala,

gdje se ginulo da zora ne osvane,

gdje slobodna je misao još spavala.

Moje grudi stvorene su u tom puku

koji sve to brani i ne pušta lako,

koji ne skida si grabeži sa svojih ruku

i ne predaje se Tebi samo tako.

Pravi vođa postao je onaj ratnik

koji iznevjerio je svetinje,

njemu klanjao se i pjesnik, i patnik;

moje mlade vjeđe prekrilo je strašno inje.

U tom košmaru sam Tebe  zazvao,

moja Istino, Slobodo moja,

a Ti si me svojim nazvao,

primila me nježna ljubav Tvoja.

Zašto mi se srce okamenilo,

o, Bože, Bože, Spasitelju moj,

zašto je zanijemilo

onih dana kada vodio sam boj?

Ruke su me dušmana pograbile,

nada mnom sotona slavio je pir;

spletke zločinačke mene su dovabile

da u ratovima ja donosim samo mir.

Tražili su moju dušu, moje ruke naoružane

kao da se može tako pobijediti zlo;

izazivali su moje snage prokušane,

ponosno mi srce otvrdnulo, okamenilo.

Ranjene mi kosti ne mogu zacijeliti,

nemoćno mi tijelo visi na sramotu;

krv mi pokušavali obijeliti,

a ja odolijevao sam u tom ubilačkom potu

da ni jednu dušu ja ne ranim,

da već jednom ja poginem časno,

da si svetinje obranim

kojima se uvijek klanjam strasno.

Mir je stigao do mene, pobjedu sam izvojevao,

dobio sam Tvoje vjence ja od lovora

jer sam Tebi zahvaljivao i molitve ispjevao;

sad su usne mi okorjele od gruba govora,

kamenje izvuci gordosti i ponosa.

Blaga su vremena stigla

i na mojim vjeđama je rosa,

oko mene narod igra.

Uzalud sotona još i sad me muči,

ja se klonim na daleko njegova plesa.

Ti mi, Bože, sada pravi mir poluči,

postavi u moje grudi srce još od mesa.

15.10.2016. 07:27