SAVLE, ZAŠTO ME PROGONIŠ?
Svi borci za opće dobro, u politici čitavoga svijeta, drže jako puno do zakona i pravosuđa.
Pavao je, kad je postao prosvijetljeni teolog, upamtio svoje slijepilo jako dobro; kod njega je najveći problem prije obraćenja bio što je previše znao, učio i bio pametan. Bijaše usredotočen na slovo zakona židovskoga i rimskoga, bijaše se u svojoj erudiciji zagubio i zapleo o formu i o razumno zaključivanje jer je u to svoje silno znanje vjerovao. Nema u tome neke velike greške ako je čovjek svjestan da mu je znanje dar od Duha Svetoga, a ne njegov vlastiti napor, učenje i pamet.
Pavao spoznaje da zakon vjerski zapravo samo služi za orijentaciju onome tko vjeruje i ljubi Boga te mu je lako poštivati odredbe u duhu zakona, a vjera ga prosvijetljava u spoznaji dubine značenja zakonskih odredbi.
No, ako zakon nije vjerski zakon, čovjek nema od čega biti prosvijetljen nego je slijep od gubljenja u detaljima koje razrađuje po slovu osnovnih zakonskih postavki. Budući da su Sveto pismo uzeli u ruke svi iole pametni, odnosno obrazovani ljudi, oni koji su za ideologije protivne vjeri stvoriše svoje ideje i lažne bogove na osnovama kršćanstva, ali bez onoga najvažnijega, a to je vjersko prosvijetljenje od Boga na nebesima.
Tako Pavao ukazuje u Svetom pismu kako se po slovu zakona čovjek ne može ravnati jer je pravednost povjerenje u Isusa, Gospodina, a ne umovanje i dogovor ljudski. “Vjerova Abraham Bogu, i to mu se uračuna u pravednost.”(Rim 4,2-4). No, oni koji žele opovrgnuti kršćanstvo, a čitaju Sveto pismo jer nemaju svojih ideja o svjetovnom poretku, upravo stoga što se protive Bogu, nemaju osnovnu spoznaju Boga u kome je smisao svakoga zakona i pravednost pa stvaraju mnoštvo praznih i nerealnih propisa i zakona. “Postali su isprazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce potamnjelo” (Rim 1,21), govori Pavao koji poznavaše jako dobro srca ljudi i njihovu težnju za nadvladavanjem Onoga koji je veći, Stvoritelja svojega.
Zanimljivo je kako mnogi u svijetu stvaraju ideologije i poredak na temelju nauka u Svetom pismu, a ne mogu se othrvati iskušenju stvaranja mnoštva propisa. Ta činjenica ukazuje kako je Sveti Pavao velik teolog i mudrac, ali će tek u budućnosti postati zaista razumljiv svima i svakome te će se njegova slava uvećavati. Pavao biva po obraćenju prosvijetljen svojim poznavanjem zakona, ali i Pisama te mu se razjasni sve što i Proroci navješćivahu.
Knjiga proroka Habakuka, glava 2, redak 3-4
“Jer ovo je viđenje samo za svoje vrijeme:
ispunjenju teži, ne vara;
ako stiže polako, čekaj,
jer odista će doći i neće zakasniti!
Gle: propada onaj čija duša nije pravedna,
a pravednik živi od svoje vjere.”
Po Svetom Pavlu zakon uistinu služi samo za otkrivanje grijeha kako bi onaj koji živi u vjeri znao po zakonu što je grijeh, a onaj koji slijepo slijedi zakone, ne može se opravdati tim istim zakonima nego samo u savjesti svojoj koja je zapravo Božji glas u čovjeku.
Poslanica Svetoga Pavla Apostola Rimljanima, glava 1, redak 16-17
Uistinu, ja se ne stidim Evanđelja, jer je ono sila Božja za spasenje svakom vjerniku, kako, u prvom redu Židovu tako Grku. Jer u njemu se očituje pravednost Božja, iz vjere u vjeru, kao što stoji pisano: ‘Pravednik će živjeti od vjere.’
17.01.2015. 04:17
No comments:
Post a Comment
just do it