Zar sam ikad sumnjala

Zar sam ikad sumnjala

Šaljem sve vibracije u jednom smjeru

koji vodi suprotno od moje luke

što se smjestila, samo za provjeru,

sred velike i zdušne buke,

tamo gdje si se našao ti.

Prevelika je panika u sreći

jer me odazivom svu razgori

pa mi tremor postade još veći.

Zar sam ikad sumnjala,

zar ja nisam vjerovala u to

kad se duša je napunjala

kao zgarište drago i sveto

tvojim žarkim molitvama?

Sjaj me svu obuze tvojega strpljenja;

zasjala je ista panorama,

uvijek ista za sva pokoljenja,

tako poznata iz mojih snova,

tako puna očigledne nevjerice

kao oči ispred grobna Pokrova;

ona oduvijek mi stvara drhtavice.

Nakon tako puno vremena neznanja,

puste vjere, ljubavi i sjećanja,

evo ploda samopouzdanja

bez velika vijećanja,

bez i jedne riječi.

Ja te gledam sada preda mnom

i tko da mi tebe spriječi

bilo kakvim smijehom ili snom?

27.01.2015.  22:08