Obzori raja
Provjeravam samo zašto pjesme šute,
zašto nema ptica prije kasne večeri;
da li možda zasjale su noći krute
ili prošao je zimski ciklus cijeli
i da li uvijek vrijeme tako prolazi:
kada krene, uvijek mu vidiš kraj.
I što treba čovjeku da to opazi,
da li možda istim putem čeka raj,
da li možda ipak vidi obzore?
Kamo lete pogledi s oborena tla,
zar im nije važno ugledati zore,
zar ne žele znati kamo vodi cesta ta?
Želim zapravo što prije izići
na svjetlo koje, evo, izvire iznutra.
Želim samo zaspalima prići,
tiho im obećati da ću doći sutra.
17.01.2015. 17:44
No comments:
Post a Comment
just do it