Sinovi domovine
Nisam te zaslužila,
ali tvoje srce ne zna o tom ništa.
Mene je zadužila
žrtva usred poprišta
zbog koje sam bila slobodna
i zdušno se radovala
što mi stvaraš polja rodna,
što se rađa moja zemlja mala
pa sam pratila te kako gineš
dok je moj opstajao grad.
Svakim danom ti preda mnom sineš
jer ti stvori ovaj život mlad.
Tebi hvala u sve vijeke
što sam spoznala si slobodne vidike,
šume, more, gradove i rijeke
i od Boga svete slike.
Zbog tebe sam to što jesam sada,
sloboda i sreća iznova se stvara.
Iz moga ti postojana grada
prihvati zahvalnost zbog velika dara.
Zbog tebe sve više imam domovinu,
riječ i narod, vrleti gole.
Sada, i uvijek, opet za nju ginu
prijatelji moji i za mene mole.
Ispod sjajne tvrđe miluju me sjene,
a ja nisam to zaslužila.
Duhovi ratnika lebde oko mene,
vijekom nas je domovina združila.
25.01.2015. 11:42
No comments:
Post a Comment
just do it