Sinovi domovine

Sinovi domovine

Nisam te zaslužila,

ali tvoje srce ne zna o tom ništa.

Mene je zadužila

žrtva usred poprišta

zbog koje sam bila slobodna

i zdušno se radovala

što mi stvaraš polja rodna,

što se rađa moja zemlja mala

pa sam pratila te kako gineš

dok je moj opstajao grad.

Svakim danom ti preda mnom sineš

jer ti stvori ovaj život mlad.

Tebi hvala u sve vijeke

što sam spoznala si slobodne vidike,

šume, more, gradove i rijeke

i od Boga svete slike.

Zbog tebe sam to što jesam sada,

sloboda i sreća iznova se stvara.

Iz moga ti postojana grada

prihvati zahvalnost zbog velika dara.

Zbog tebe sve više imam domovinu,

riječ i narod, vrleti gole.

Sada, i uvijek, opet za nju ginu

prijatelji moji i za mene mole.

Ispod sjajne tvrđe miluju me sjene,

a ja nisam to zaslužila.

Duhovi ratnika lebde oko mene,

vijekom nas je domovina združila.

25.01.2015. 11:42