Žena od papira
Ja sam zrela žena od papira,
starica na djevičanskim poljima
gdje moje slovo bojažljivo svira,
gdje ću stihove proglasiti boljima
nego što je prazan prostor.
Vrlo brzo, kad ih sve ispišem,
nestat će mi onaj zlotvor
koji ne da ni da dišem,
koji uvijek mene straši
nevinom bijelinom
i po slovu mome praši
papirnatom prazninom.
Prazan papir izazov je meni,
olovka mi stara, prekaljena
koja svaki strah oplijeni,
nikada prežaljena.
Kada svojim grubim slovom
dospijem do djevičanskoga papira,
zauzdam ga pjesmom novom
koja nježno, krhko njega dira
da bi postao ispisana stranica
i nositelj mi stihova
kao plodna oranica
za sva slova njihova
i pjesma ga stihom slijedi
jer mi slova krije.
Tada papir nešto vrijedi,
više nego prije.
30.01.2015. 06:47
No comments:
Post a Comment
just do it