Vilovito sanjam, sanjam vatromete svih prekrasnih boja i nijansi. Rekoše mi: "Idi sad do štale svete gdje se klanjamo u alijansi novorođenome Kralju s velikim darom da Mu počast odajemo, da Ga slavimo s velikim žarom, da mu nabolje sve podajemo." A ja tako sam siromašan i bijedan, nemam što postaviti pred Kralja, nemam za Njeg darak vrijedan; svirat će Mu bubanj moja ruka mala. Marija mi klimnula je glavom, vol i janje su zaustavili doba, a ja svirao sam s radošću pravom, dao sve od sebe, nije bila proba. Svirao sam bubanj svoj pred Njime kao da sam životne probleme riješio, a On, kao da je znao moje ime, slušao je kako sviram pa mi se nasmiješio. ("Mali dječak bubnjar", slobodni prijevod s engleskog jezika) 31. prosinca 2018. 21:37:25
Svaka noć je doba sveto, duboko u noćima se čak i sunce rađa, to je vrijeme tmine, mračnih sjena. Noćima je živo biće speto, klija tiho, nevidljivo kao duša mlada, predodređena je svaka crta njena. Noć je znak za duševne dubine, za nutrine nesvjesne i sasvim umuknule kada duša sanja prečudesne snove. Snovima je potrebna ta ploča tmine pred kojom bi ponajljepše pjesme ustuknule, iz koje te Bog na život zove. Nitko ne zna za te, dušo, i za tvoje plode dok se rađaš i porađaš novo nebo, zemlju novu poput kraljice kad prima krunu. Nitko ne zna kako u tebi se duše rode, samo Onaj što ih crta, Istinom Ga zovu; nitko ne zna kako posta kad u život sunu. Rasti, mlada travo, sjeme slatko, nek' u tebi narav materinstva nikne, čovječnost pod ledom zemlje djevičanske. Nek' se divi, nek' te slavi svatko, nek' na Boga mlada svak se svikne, i nebesa, i svi dani, sunce, noći veličanske. 31. prosinca 2018. 17:45:27
Da li blaguješ Isusa? Blaguješ li Njegovo Tijelo? Što ti radi tvoje tijelo i gdje se nalazi u onim trenutcima kada moliš Boga, busaš se u prsa katolička i hrvatska, prosipaš vjerske mudrolije i možda sjediš u kafiću gdje ti i tvoji prijatelji tipkate po mobitelu? Još se pripovijeda o Božiću, još su nam božićna drvca okićena, još ima i ića i pića, ima i sredstava koja su prikupljena za proslavu "blagdana", ali tijela su nam već u novogodišnjoj noći i pitanjima o tome gdje će se dočekivati stara ponoć i novo jutro. Ali blagdani još nisu gotovi, završeni. Božićno razdoblje još teče. Internet i društvene mreže mogu uvelike utjecati na duh ljudski, poticati vjerske osjećaje, ali ljudsko tijelo također mora od nečega živjeti i egzistirati. Bog je sve u svemu, vjernik Božji jedna je cjelovita osoba, gdje mu je duša, tamo mu je i tijelo iako duh može "šetati" za to vrijeme; gdje je vjerniku tijelo, tamo mu je i duša, bilo da ispija kave u kafićima, bilo da sjedi doma na laptopu i jede sendviče, pizze ili gricka oraščiće. Mnogi za Božić vole obiteljsko okupljanje, a mnogi među njima čeznu za još nečim, za nečim dubljim i višim, za Bogom. Zbog toga pune su naše katoličke crkve u ta vremena. Mnogi od mnogih vjernika imaju i svoj naziv, oni se zovu godišnjaci. To su vjernici koji ne razumiju i ne vjeruju da je Tijelo Kristovo živi Bog pod prilikama kruha i vina, da je misno slavlje bez mobitela jedini stvarni i nadasve privilegirani susret čovjeka s Isusom Kristom. Kada vjernik, koji se je ispovijedio na vrijeme, dolazi na pričest, njega tada primaju u Isusovo kraljevstvo sam Bog, anđeli i svi sveti, živi i preminuli; to je njihovo zajedničko tjelesno i duhovno sjedinjenje, to je primanje božanske naravi koja je čovjeku nadnaravna, ono nešto dublje i više; to je primanje Tijela u tijelo, doslovno; to je život i to život vječni; to je mir i to mir Božji; to je spas i to spas od smrti. Pričešćivanje je otajstveni čin koji dovodi čovjeka u stanje vjere, nosi ga u vjerska prostranstva gdje čovjek nadilazi svoju nesavršenu narav, svoju grešnu ljudskost. Tijelo Kristovo nije samo neki znak, samo neka riječ, samo neko brašno s vodom, nije samo proizvod ljudski već je posvećeno i utjelovljeno tijelo Boga našega, Isusa i Njegove ljubavne žrtve, odnosno predavanja čovjeku vjerniku. Tu se, na misnom slavlju, slavlju Euharistije događa utjelovljenje Krista pod prilikama kruha i vina, utjelovljenje Boga u tijelo vjernika. Tijelo Kristovo nije virtualna egzistencija već stvarnost života ljudskoga. Bez toga nisi ništa, običan žuti list na vjetru. Bez Njega si prah i pepeo. Bez Njega si zaista samo nešto malo više od životinje koja ima razum i koja govori, bez Tijela Kristova za tebe Krist kao da nije ni uskrsnuo, kao da nije ni hodao po zemlji, kao da nikada nije ni postojao, kao da se nikada nije ni rodio. Godišnjaci, zašto dolazite za Božić u crkvu, a drugim danima ne? Dolazite li gledati "živu" bajku? Kršćanstvo nije lijepa priča i dječja bajka, a sam čin krštenja je cjeloživotna obaveza i navika, inače si u smrtnom grijehu. Inače umireš. Inače ljudske stanice u tvome organizmu atrofiraju, boleštine te napadaju, mozak odumire sve brže. Ako misliš da je vjerski život samo jednoročan čin opredjeljenja, zašto za Božić dolaziš u crkvu? Ako znaš sve ovo, a ipak te nema na Euharistijekim slavljima, što te navodi da dođeš jednom godišnje, okreneš se, odeš i zaboraviš. Jesi li dosljedan sam sebi ili si podijeljena osoba između vjere i ateizma? Jesi li dosljedan sam sebi kad se pojaviš u crkvi ili jesi li dosljedan sam sebi kada dobiješ djecu pa odeš tu djecu krstiti? Ako te nema u crkvi, što tražiš tamo jednom godišnje? Ili ako znaš što tražiš i koga trebaš, zašto te nema? Zar ne znaš da je Božić tek rođenje na život? Zašto onda taj život ne živiš punim plućima, tu slobodu, mir, pravednost i ljubav, zašto to ne živiš? Zašto skačeš sam sebi u usta, zašto ne vjeruješ sam sebi, svojim odlukama i svojim riječima, svojim opredjeljenjima? Zašto ne vjeruješ Bogu nego se pouzdaješ u tračeve ljudske? Dođi na misno slavlje, pokušaj, provjeri, a onda se busaj u prsa koliko god želiš. 31. prosinca 2018. 06:18:06
Zalazeće sunce obzor zarumenilo, bit će vjetra, bit će ciče zime; kao da je staru godinu zaplijenilo, ovo nebo više nema svoje ime. Već od sutra gledat ćemo drukčije na sve iste stvari, pojave i ljude što su uvijek željni neke revolucije, uvijek da se nešto sasvim novo zbude. Novi čovjek, to je ono što se traži, što se naokolo danima i mrakom pipa, a ta promjena čak subjekt je najdraži svakoj duši na koju se svijet prosipa. Suvremena pitanja su stara kao more, napredak je samo žudnja duše rasti; jedan čovjek, jedan bijeg u nove zore poslije kojih će mu mračne noći pasti. Da iziđe iz tog začarana kruga, da se barem nađe netko ili nešto, neka ljubav ili pravda, ravna pruga koja bi ga izvukla odavde vješto. Dušu svoju gledaj, Križu se okreni, zar je strah te gledati u Boga koji s neba siđe u tvoj život sneni da te oslobodi smrti, grijeha tvoga. Poslije svega isto sunce, nebo isto, planine, brežuljci i doline razrovane da iz njih iznikne cvijeće čisto, da nahrani medom pčele okovane. 30. prosinca 2018. 17:22:36
Nove se godine rađaju skriveno i tiho, ispod pokrova od leda, dobro zaštićene, gdje ne može niti mlado sunce, niti vihor dotaknuti njine jasle meke, nakićene, zemlju toplu, zemlju slatku, mračnu, crnu, bremenitu silnim i raznolikim sjemenom koje hranit će i čovjeka, i vuka, janjad, srnu; plodnu brzom mjenom i mladim vremenom što ga svakodnevno molitva posvećuje kao krunica od Gospe i Kraljice naše koja nikad nikoga ne prođe, ne oštećuje već pomaže ispijanju one gorke čaše što je neumitno donosi nam žito od prvina; tu je ona, sasvim blizu, jedna godina nova s malo dana, s malo svjetla, s malo vina, s puno ljubavi i nade koje niču ispod krova, sasvim čiste od svih grijeha, loših događaja, ružnih djela ili uspomena koje zaboravljamo. Sve to loše izmiče od naših srdaca i opažaja dok sve srdačne i lijepe želje sebi postavljamo. Kralj će doći siromaha neprimjetno, s uniženjem, najljepše će doba biti Njegova nam tvrdnja, Kalvarija bosih nogu s radosnim naviještenjem s kojim stiže i sva ona poznata nam sprdnja što je žudimo zaboraviti sada, kad je novo ljeto. Čestitam ti na toj mladoj nadi, obraćenju jer se nikad, sve do kraja, ne zna što je sveto, zato rado poklanjam se svakom porođenju jer ću dublje sići u tu tajnu što me dalje nosi prema Bogu, Kristu kao Princu mom i Zaručniku koji već zarana svaku pohlepu od očiju pokosi, blagoslivlja mene kao svoga sina, svoju sliku. 30. prosinca 2018. 01:12:19
Želim ti pripovijedati o ljepotama što nas ispunjavaju i okružuju, želim te približiti svetim divotama koje se lijepe, šire i zadužuju svaku dušu da ih od sebe prolijeva kako ne bi se, prepuna milosti, umislila da se u bogatstva odijeva dok se presvetom žrtvom gosti za trpezom Isusa Krista, Pomazanika koji dolazi s nagradama i karizmama što ih dijeli si Crkvi poput ženika koji se divi bezbroju muževa i dama, sve jedno od drugoga siromašnije, sve zajedno ponizno do velika sjaja, sve jedno od drugoga izdašnije da se izobilno množi, uzaludno zbraja jer kako bi to bilo da se Duh i sveta riječ zahvatiti mogu mjerom u košare ili da se majčina može u kapima mliječ oteti porodu usnama što ih žare, toliko da mora se preliti suzama svijeta kada odlazi tamo odnijeti spasa, Boga i toliko da postaje i citra, i poeta, da djevičanstvom ponizi duha zloga; da ispjeva bar neke darove topline, da ispovijedi svjetlo što se ne gasi, da se po zemlji plodnoj raspline, da prizna blaženstvo redovnih časi kojima hvali i slavi istinu, život i Sina što ljubiti nikad ne stane, niti prolijevati getsemanski pot za nove duše, karizme i dane. 29. prosinca 2018. 03:20:48
Ovako govori Gospodin: »Čuj! U Rami se kukanje čuje i gorak plač: Rahela oplakuje sinove svoje, i neće da se utješi za djecom, jer njih više nema.« Vi, tradicionalni katolici što su vas krstili prije nego što ste se nasmiješili prvi puta svojoj zemaljskoj majci; što su vas na grudima roditelja oprali svetom vodom i skinuli vam Istočni grijeh, pomazali vas svetim uljem koje prodire kroz moždane; pokazivali vam sliku Majke Božje kada su vas učili izgovarati prve riječi; molili nad vama Boga jedinoga u svakoj važnoj i nevažnoj prilici; vi, tradicionalni katolici što ste susreli svoje prve prijatelje na svetom tlu neke katoličke crkve, ispred Oltara koji vas je štitio od vanjskog svijeta; što ste naučili Božje zapovijedi u ljubavi svoje katoličke obitelji koja vas je naučila opraštati i smijati se u razgovorima s katoličkim svećenicima koji su vas odriješili u Kristovoj milosti onih prvih, nespretnih pokušaja koji vode u grijehe; vi, tradicionalni katolici što ste u dobi prvih pitanja o životu i smrti naučili da vas u naručju nosi Gospodin Bog i da, okićeni vjenčićima, dolazite uvijek i zauvijek u kraljevstvo nebesko gdje vam se sam Bog daje u Tijelu Kristovom; vi, tradicionalni katolici koji ste učili iz Katoličkog katekizma sve o Božjem poretku u duši i među vjernicima; što ste slušali sveta čitanja redovno, više puta mjesečno; što ste pohađali vjeronauke i što ste naučili Molitvu Gospodnju, naučili komunicirati s Bogom prije nego što vas je svijet proglasio punoljetnima; vi, tradicionalni katolici što ste sasvim spontano i tako normalno pristupili sakramentu Potvrde jer već ste odavno blagovali i molili Boga koji vas je još kao malu djecu, bespomoćnu i nevinu, primio, upoznao i sačuvao za sebe; vi, prestrašeni licemjeri i izgubljene ovčice, budite svjesni što ste i tko ste, opraštajte jer bi se moglo dogoditi da pogani bolje opraštaju nego vi, mala, razmažena derišta koja su navikla sve dobiti na pladnju, koja nisu naučila razmišljati jer "dovoljno je zamoliti Gospodina i sve će biti u redu"; ne znate što imate! Niste svjesni i pitanje je veliko hoćete li ikada spoznati koje vam milosti ukaza Gospodin Bog jer dali su vam barem obavijesti, posipali su vam mrvice po stazama vašega života, pokazali su vam kojim putem je dobro ići; dali su vam svu moguću poputbinu i snagu Duha Svetoga da vas ništa ne može uništiti, ma koji put izabrali, makar i put licemjerja, uspavanosti, lijenosti ili možda straha od svijeta i svega što nije tako sveto kao vi jer vi ste sveti. Da, sveti ste, zaštićeni kao ličinke koje spavaju u svojim posteljicama dok se ne probude kao leptiri s prekrasnim krilima; sveti ste jer niste pedeset posto svojih grijeha uopće svjesni, jer nemate puno prilike grijesima se udaljiti od Boga; Bog vas je uzeo kao svoje i štiti vas zauvijek, makar i niste dugo bili na ispovijedi, makar ste možda čitav radni vijek proveli kao ateisti jer ste morali zarađivati plaću da biste prehranili obitelj; makar ste Boga našega tristo puta na dan zatajili; Bog vas iz svoje ruke ne pušta. Ako vas je nevolja zahvatila ili teške muke, zahvalite Bogu na tome jer to je jedini način da zaista progledate u spoznajama o dobru i zlu, da steknete ljute neprijatelje, da postanete svjesna i plodonosna Božja djeca i da, sasvim slobodno, izaberete put svetosti kojega već tako dobro poznajete. Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav Njegova. 28. prosinca 2018. 07:45:19 https://www.youtube.com/watch?v=iR00ugdtIrg
Večeri ove, milosne tako; mirise zove nježno, polako djetinji spomen. Gdje si tad bio, jedini Dome, gdje si se krio? Gdje sam tad bila? Daleko, daleko Tebe sam snila uz majčino mlijeko. Kasno Te sretoh, Sigurnosti, Stijeno, i svako ljeto bilo mi lijeno. Ti si me nosio na dlanu svom, uporno prosio pravdom, istinom. Ja Te dozivah u dubini sebe dok ne ispliva zima što zebe. Ruke mi poganske dirale dvore dok bure orkanske njih ne otvore i nebo Te dade, k Tebi me vrati, sveti Grade, a srce Te prati. Srži srca moga, gdje prebivaš sada, sjećam se toga, uvijek je nada. 27.12. 2018. 17:16
"Zaručnik O ti, koja boraviš u vrtovima, drugovi slušaju glas tvoj, daj da ga i ja čujem! 14 Zaručnica Pohitaj, mili moj, budi kao srna i kao jelenče na gorama mirisnim!" Pj 8,13-14 Bogu je sve Njegovo stvorenje milo i drago, ali najdraži od svega stvorenoga Bogu je čovjek, to jest čitavo čovječanstvo. Riječi koje Bog upućuje ljudima, narodima, čovječanstvu, ljudskom rodu riječi su saveza u ljubavi. U tom savezu Bog sebe naziva Gospodinom, a čovječanstvo svojom ženom i suprugom. Vrlo često svoje riječi Bog potkrepljuje zaključkom u kojemu govori da će čovječanstvu zauvijek biti njegov Bog, a ljudi će biti Njegov narod i time naglašava svoju budnu prisutnost u povijesti čovječanstva i životu svakoga ljudskog stvorenja dok istovremeno napominje da je čovjek bez Boga samo prašina, prah i pepeo. Takav odnos Boga Stvoritelja prema ljudima odražava se u braku koji je savez Božjega roda i naravi s ljudskim rodom i ljudskom naravi, to je savez božanskoga i ljudskoga, neraskidiva veza. Bog se izjašnjava kao Muškarac, odnosno kao Zaručnik dok je za Njega udana žena i nevjesta Crkva Kristova, kršćanska, a zapravo čovjek u najširem smislu.
"Duša mi gine i čezne za dvorima Gospodnjim. Srce moje i moje tijelo kliču Bogu živomu." Ps 84,3 Čovjek, to jest muškarac i žena čine savez i sklapaju brak radi potomstva i zajedno donose rod i plode se u izobilnoj ljubavnoj vezi. Plodovi ljubavi između dvije osobe su bezbrojni, puni međusobnih blagoslova i blaženstava u ljubavi Boga koji se čezne čovjeku predati kao što se dojenče predaje na ruke svoje majke jer Bog drugačije niti ne može nego ljubiti predano. Također se u vjernome narodu budi ta ljubav od Boga koja u najvišem ljudskom obliku poprima božansku predanost koja sjedinjuje čovjeka s Bogom i daje mu vječni blaženi život.
"Ne, ja sam se smirio i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni." Ps 131,2 U ljubavi ljepše je davati nego primati, kažu ljudi. Bog se u toj međusobnoj predanosti s čovjekom slavi i proslavlja od siline koja je nešto najnježnije što postoji. Čovjek Boga dobiva na dar, a primanje darova je jedan od velikih djela milosrđa, ljubavi i pravednosti jer znamo da nema gorega za darivatelja nego kad mu odbiju dar kakav se pomno izabire i pripravlja kao izraz nježnosti, razumijevanja, ljubavi i predanosti. Čovjek je pun strahopoštovanja prema Bogu, ali najljepše se Boga slavi u miru i slobodi bez straha, a to je u najvećem povjerenju prema Bogu kada se čovjek opušta i postaje nježnije stvorenje. Osnovni dar kojega Bog daje čovjeku je sposobnost rađanja drugih ljudi. Osnovni dar kojega čovjek uzvraća Bogu je brak u kojemu Bog blagoslivlja muškarca i ženu djecom kada nastaje čvrsta obiteljska ljubavna veza i krvno srodstvo koje jača ljubavnu vezu oca i majke u odgajanju potomstva za ljubav, pravdu i milosrđe. Samo jedan je čovjekov dar veći i bolji od toga, a to je posvećenost Bogu u celibatu, u odricanju čovjeka od mnogih drugih darova samo radi što čvršće veze s Bogom Stvoriteljem. Ljudi koji su izabrali takav dar za Boga jesu samo neki izabrani muškarci i žene koji posvećuju Bogu sebe i čitav svoj zemaljski život dok je u braku potomstvo u duhovnom smislu samo privremeno za ljude jer se djeca odvajaju od oca i majke da bi i sami postali očevi i majke ili posvećeni Bogu. Kada muž i žena prestanu rađati potomstvo, mogu se također posvetiti odricanju radi Boga ili radi potomstva u sljedećim koljenima. Između žene i muškarca, to jest žene i muža postepeno se razvija poseban oblik povjerenja uslijed sazrijevanja njihove ljubavi u kojoj se sve bolje i bolje poznaju i prožimaju jedno drugo. Između Boga i čovječanstva također mora doći do dugotrajne veze u kojoj raste povjerenje i međusobno poznavanje i prožimanje.
"Neće te više zvati Ostavljenom ni zemlju tvoju Opustošenom, nego će te zvati Moja milina, a zemlju tvoju Udana, jer ti si milje Gospodinovo i zemlja će tvoja imat’ supruga." Iz 62,4 Da bi se to povjerenje ostvarilo potrebna je obostrana požrtvovnost i postojanost jer nigdje toliko nema sumnje kao u braku između muškarca i žene. Sumnja rađa zavišću, ljubomorom, razdorom i grubostima, ali ako oboje supružnika gaje ljubav kao svoje prvo i jedinorođeno dijete, sumnja ne može u takvom braku dugo opstati. Gajiti ljubav u braku isto je što i vjerovati Bogu Stvoritelju, pouzdati se u Njegovu pomoć i blagoslov, to jest vjenčati se u obredu Crkve Božje gdje Bog muškarcu i ženi jamči svojom postojanošću, a supružnici prihvaćaju i neprekidno traže tu svetu jamčevinu koja im daje strpljenje u nevoljama i radost Boga koji je Ljubav i koji rađa ljudskom ljubavlju prema sebi, prema drugima i prema Bogu, razvija sveto dostojanstvo i zajedništvo oca, majke i njihove djece koja dolaze kao blagoslov od Boga. Ako, pak, djecu ne dobiju, muškarac i žena ostaju u bračnoj vezi radi usavršavanja svoje međusobne ljubavi i povjerenja jer to je njihov trajni plod i neprolazno potomstvo kao što je vječna ljubav Boga prema čovječanstvu od kojega očekuje uzvratni dar vjere i povjerenja kako bi čovjek sudjelovao u svome vlastitome nastajanju poput sustvaraoca, u svome razvoju i sazrijevanju svoga dostojanstva djeteta Božjeg, odnosno partnera koji je Boga dostojan u svakom pogledu. 27. prosinca 2018. 07:06
"Svjedok za sve ovo govori: »Da, dolazim ubrzo!« Amen! Dođi, Gospodine Isuse!" Otk 22,20
Jaslice su Evanđelje u slici. Oko njih se odvija životna drama. Sastoje se od Isusa, Marije, Josipa, zvijezde repatice, pastira i stoke: vola, magarca i ovaca i njihove janjadi. Mogu biti žive, drvene, slamnate, papirnate, keramičke. Postavljaju se najčešće ispod okićenog drva bora, jele ili smreke. Uz jaslice i okićeno drvo dolaze još i panj, adventski vijenac, vjenčić dobrodošlice Bogu na vratima, figurice koje predstavljaju anđele, trojicu kraljeva, svijeće, darovi, lijepo umotani, orehnjača i makovnjača, božićni kuglof, domaći hljeb i vino, blagoslovljena sveta voda, ali, uz Raspelo, jaslice zauzimaju neko središnje mjesto u kući, stanu, kuhinji ili dnevnom boravku. Ili na otvorenom, blizu nekog zdanja katoličke crkve. Božićne jaslice jesu prikaz Isusova rođenja na način "žive slike" (maketa s pejsažnim ambijentom i "štalicom"), sa skulpturama malog Isusa, Marije i dr. Naziv "jasle" potječe od praslavenske riječi "(j)esli" za sanduk koji je prilagođen za hranjenje konja i goveda, što znači "jesti" jer se u jaslama čuvala njihova hrana, odnosno sijeno, slama. Još mali, Isus nije bio slavan po zemlji, ali je imao neprijatelje odmah po rođenju. Svi narodi okolnoga svijeta u Isusovoj domovini znali su za starožidovsko proročanstvo o dolasku Spasitelja, Božjega Pomazanika koji dolazi kao pripadnik svoga naroda i kao dar oslobođenja svim ljudima. Trojica okolnih kraljeva i tadašnjih astronoma i povijesničara pratili su određenu novu zvijezdu koja "ih je dovela" do štalice u Betlehemu gdje se rodio Isus od Marije Djevice, Bog koji postade čovjekom. Današnjih dana se o toj zvijezdi govori da se nikada prije i poslije Isusovog rođenja nije pojavila na nebeskom svodu i da to nije klasična zvijezda već svjetlo koje je zabljesnulo svemirom uslijed specifičnog položaja nebeskih tijela. Zahvaljujući kraljevima ekumene pročulo se do namjesnika nad Betlehemom o tome kako se tamo rodio Isus, Mesija. Taj vladar pokrajine Judeje odmah je naredio da se pobije sva novorođenčad muškoga roda u Betlehemu. Budući da se u Betlehemu odvijao popis stanovništva, trudna Marija, koja je začela Isusa po Duhu Svetom i ostala vazda djevica, je s mužem Josipom, koji je brinuo za Isusa u Njegovom djetinjstvu, bila tamo na putovanju i u prolazu. Kad je rodila Isusa u štali jer u onoj gužvi nije bilo konačišta za njih, položi Ga u jasle. Kako se to događalo u noći, nije postojala opasnost da će stoka, vol ili magarac povrijediti mladoga Boga jer je bilo tiho i mirno. I pastiri uokolo spavaše na otvorenom, pokraj svojih ovaca. Za spomen na Isusovo rođenje važno je napomenuti da se pastiri brinu oko janjadi među kojima se izabiru žrtvene životinje u narodu koji se klanja i žrtvuje Bogu u svetištima. Poslije žrtve Isusove i mučenja, smrti za otkup ljudi od grijeha i zla te uskrsnuća Isusovog i uzašašća na nebo gdje vlada s desne Boga Oca, više se ne prinose nikakve žrtvene životinje za poništenje kriminalnih djela naroda. Isus je Otkupitelj svih ljudi, Janje koje su odveli na križ gdje je ponio grijehe naše da nestanu, oprostio je progoniteljima, sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebesa i poslao Duha Svetoga na svoje apostole, na čitavu svoju Crkvu. U Duhu Svetom pomazani svećenici, pastiri naroda prinose u spomen na te događaje Tijelo i Krv Isusovu pod prilikama kruha i vina u ime vjernoga naroda gdje se Isus daje kao Hrana za vječni život kada će Isus kao slavan Kralj svih kraljeva ponovno doći u žetvu onoga što je posijao na zemlji. Jaslice su prepune duboka značenja i simbolike. Ovce predstavljaju narod Božji, pastiri predstavljaju posvećujuću, kraljevsku i proročku službu vjernika koji su u prolazu na zemlji, na svome putovanju kroz svijet, uvijek pokraj vjernika i za narod. U onoj tihoj noći javiše se pastirima anđeli s porukom da odu u štalu tražiti Spasitelja, Novorođenče položeno u jasle. "A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. 9Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. 10No anđeo im reče: »Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! 11Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. 12I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.« 13I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: 14»Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!« (Lk 2,8-14)" Tri kralja donose simbolične darove, tamjan za ugodan miris Isusu, Velikom Svećeniku; smirnu, gorku ljekovitu travu za pomazanje Isusa u muci i smrti; zlato za buduće sveobuhvatno kraljevanje Isusovo. Vol simbolizira zarobljenu i upregnutu životinju, a ujedino je i najveća moguća životinja koju se žrtvuje za velika slavlja. Magarac je životinja poniznosti, za razliku od konja koji bi predstavljao vlast i moć. Na magaretu Isus slavno dolazi u Jeruzalem vršiti Očevu volju, predati svoj život za otkup svih ljudi od grijeha. Drvo bora ili jele, koje se uresi simbolima duhovnih darova, predstavlja drvo Križa koji za kršćane znači spasenje i oslobođenje od robovanja grijesima. Vjenčić na vratima podsjeća vjernike na Izlazak kada su dovratnike obilježavali krvlju žrtvenih životinja vjernici jer je Bog prolazio prilikom oslobađanja vjernog naroda Mojsijevog iz robovanja Egipćanima; ta krv žrtvenih životinja bila je znak Bogu da prolazi pokraj svoje kuće i svojih vjernika koje je poštedio od zatora. Jasle u koje su položili Isusa simboliziraju Kruh koji je s neba sišao, Isusa Krista, Njegovo Tijelo i Krv, Njegov život i Njegov Duh, odnosno otajstvo Euharistije od koje žive vjernici. 26. prosinca 2018. 13:08:27 "I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. 4Tko veli: »Poznajem ga«, a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. 5A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja. Po tom znamo da smo u njemu. 6Tko veli da u njemu ostaje, valja mu ići putom kojim je on hodio." 1 Iv 2, 3-6
Takvih dana kada se Božić rađa, nešto i umire. Izvan plana kraj se događa svega što uvire duši slatkoj iz koje izađe promjena. U sekundi kratkoj čovjek se nađe izvan sjena što nestaju, odluka pada bez puno svijesti. Bliže raju ljubav i nada žele se sresti i samo to čovjek zna. Obraćenje, pokora; dolazi istina, osviješćenje, godina opora. To je milosni dan, a danas je uvijek za dušu vjernu, Božić radostan. Životni vijek za godinu neizmjernu. 25. prosinca 2018. 19:34:25
"Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: »Žedan sam.« (Iv 19,28)." Čovjek se može udarati u prsa, razderati haljine, odjenuti se u kostrijet i tako se kajati neko vrijeme, postiti i mučiti sam sebe pred Bogom i ljudima, a da uopće ne razumije zašto i kako se kaje zbog svojih grijeha. Ljudi se klanjaju sili, slavi i moći i kada ih netko ukori, spuštaju glave, poklekuju i dižu ruke u molbama za oproštenje. Uglavnom je to zato da spase svoju kožu, svoje imanje, svoje drage, svoju obitelj. Kajanje ljudi često je samo odraz straha i strahova raznih vrsta. Ono što je vjerniku potrebno, to je sagledavanje vlastitoga života u svjetlu Božje riječi i zapovijedi, a to je razborito sagledavanje vlastitih zabluda, predrasuda i grijeha. Vjernici moraju razderati srca svoja, a ne haljine. Svaki vjernik morao bi iskusiti to stanje pokajanja i to što je dublje moguće. Pokajanje je dragocjeni trenutak vječnoga života, bez pokajanja vjernik i čovjek nije ništa. To je stanje najdublje ljubavne spoznaje koja se, naravno, odražava na način njegova razmišljanja i gledanja, odražava se na njegov osjećajni život i osjetilne iskre svakog čovjeka; pokajanje je doživljaj iznad svakoga zemaljskoga doživljaja jer poznavanje Boga milo je Gospodinu, a ne žrtve vjernika. Čovjek ne može u sebi sam izazvati taj doživljaj i to stanje pokajanja, to je volja Boga. Najgore što čovjek može iskusiti za života na zemlji je grijeh, patnja i bol, nesreća i tuga, a najljepše što čovjek od Boga može dobiti na dar jest iskra istinskoga pokajanja u iznenadnom spoznajnom svjetlu vjere. Čovjek može nabrojati s kajanjem svoje grijehe koje nije prije i na vrijeme primijetio da bi ih spriječio i koje čini nesvjesno i u robovanju određenim grijesima i zabludama; može nabrajati zašto ga peče savjest, može priznati sam sebi da je pogriješio i tada to isto priznati Bogu svome pa se i usuditi tražiti oproštenje. No, istinsko kajanje već posjeduje i tu vjersku svijest da je čovjeku Bog njegove grijehe na određeni način već oprostio, da mu možda nikada nije ni zamjerio već da je Bog ljudske grijehe samo i jednostvano mirno pretrpio u ljubavi i čežnji za zdravim čovjekom i u želji da čovjek uvidi svoje zablude i da postane bolje vjeran, zaljubljen u Boga kao što je Bog zaljubljen u čovjeka. Isus u svome milosrđu i dobroti razotkriva u ljudskom pokajanju svakome čovjeku da se čovjek ne kaje radi Boga već zbog sebe i radi sebe; da se kajanje ne može proizvesti na zapovijed čovjeka i na ljudsku želju da se pokaje i da vjeruje u Boga; da pokajanje može postojati samo u iskrenosti i u istinskoj spoznaji vlastitih grijeha u razmatranju Riječi i Zapovijedi koje je Bog odavno ljudima dao; da čovjek u grijehu ne vrijeđa Boga i druge ljude toliko koliko uništava samog sebe i svoje zdravlje, i čitav svoj život. Suze pokajanja, odanosti Bogu i zaljubljenosti u Boga najljepši su dar čovjeka Isusu koji je žedan takvih ljudskih suza. Suze ljudske nalaze razlog i uzrok svoga postojanja upravo u ljudskom kajanju pred Bogom i ljudima jer za sebe nas je stvorio Bog. To nisu suze muke i boli, to su suze ljubavi i povjerenja; to nisu suze nepravde i srdžbe, nemoći i samosažaljenja već radosnoga, istinskoga otkrivanja vlastite svrhe na svijetu; od suza pokajanja rađa se i razvija istinska ljudska ljubav prema Stvoritelju, razvija se čovjek da bi postao zaista ono ljudsko biće koje je razumno i razborito, a ispunjeno ljubavlju i povjerenjem, a posebno dobrotom i milosrđem jer tko doživljava to stanje pokajanja, taj postaje zaista dobar kao da ulazi u neku novu, stranu i obećanu zemlju, postaje milosrdan i svet kao što je Bog svet i milosrdan. 24. prosinca 2018. 06:18:43
Čovjek bi pomislio da će Te zagušiti sav taj svijet oko Tebe: pastiri, janjci, stoka njihova, životinje u štali i, na kraju, velika pratnja sveta Tri kralja, njihova sjajna odjeća, njihova veličina, širina i visina; kako su uopće stali u taj mali prostor u kojemu si bio najmanji među njima, zagušen također silnom slamom, a onda i darovima mudraca, zlatom, smirnom i tamjanom.
Kraj Tebe stoje Tvoji najbolji prijatelji, Tvoja topla, sjajna i bezgrešna majka s mužem Josipom pokraj sebe, dva bića koja su se razumijela u svim pitanjima i u Gospodinu: Bezgrešno začeće i krepostan čovjek, pun pažnje prema Tebi i Tvojoj majci. Da Te nije u svojem svijetlom naručju štitila Marija, i da nju nije štitio Josip, vjerojatno ne bi samo svjetlo one zvijezde repatice bilo dovoljno da te obujmi toplinom i ugrije. Novorođenčad nema svoju temperaturu, treba ih uvijek pomno utopliti. A Tebi je, Novorođenome, bilo dovoljno toplo s tim svim okruženjem. Da su našli neko mjesto u svratištu, lošije bi prošao nego u toj toploj štali pa Ti je čak i na slami bilo ugodnije nego što bi bilo negdje drugdje jer Te je majka umotala u svoje tkanine, one koje je sama izradila.
Sveto je bilo to zajedništvo male svete obitelji, pastira, stada i mudraca. Da nije bilo poklona tih kraljeva sa svih strana nastanjenoga svijeta, ne bi Ti bilo tako ugodno, ne bismo znali da si došao svim narodima koji su Te svi tražili. Ne bismo znali za tamjan i blagoslov, muku Tvoju koju označavaju ljute trave i ne bismo znali da su Te kraljevi zlatom zakraljili za Kralja svih kraljeva. Nije to bila samo simbolika, to Ti je sve uredio Otac Tvoj na nebesima kako bi po Tebi mogao uzljubiti čovjeka, predati se čovjeku; ta štala je bila Tvoj početak u kojemu si bio zaista okružen ljubavlju koja je odgovorila na Tebe koji si Ljubav.
I djetinjstvo si proveo u miru i poslušnosti kako bi kompletno dovršio svoje utjelovljenje u zemaljske duše, sve dok nije došlo vrijeme učenja, a tada si ostao tri dana u hramu Oca svojega i upoznao znanja i sposobnosti tadašnjih svećenika i učitelja naroda svega o Tebi. I vidio si već tada da ništa ne znaju pa si ih podučavao jer kako bi i znali bolje od Tebe o Tebi samom. I bili su zadivljeni Tvojom mudrošću, a Tvoj čas još tada nije bio došao te ne vidješe ono u Tebi što su svi kraljevi znali kod Tvojega rođenja, da si Bog. Na svoje dobro su to spoznali, sebi u korist.
Bilo ti je mirno u poslušnosti i toplo vrijeme koje si proveo u obitelji.
Kako si se pripremao za ono što Ti predstoji? Na to se ničime nisi mogao pripremiti, nikakvim asketskim odgojem, nikakvim tjelesnim vježbama, ničime se nisi mogao obviknuti na patnju koja Te je čekala u Pashalnom otajstvu.
Otac Tvoj na nebesima Te je pripremio i predodredio u ljubavi, a Marija i Josip su te pripremili u vjeri i povjerenju kojim su vršili Zakon što si ga došao upotpuniti i duhovno ostvariti među ljudima.
Nitko nije naslutio što ih sve čeka: duhovni zakon, duhovne zakonitosti, darovi i kreposti, izobilje novoga doba, nove zemlje i novoga neba. Ne, nisu znali. Da si im svima dao krila da lete kamo žele i kako žele, ne bi im bilo to tako veliko otkriće. Da si zavladao po lozi Davidovoj čitavim svijetom i uveo blagostanje pa ostavio nekog nasljednika, ne bi im to bilo nešto jako novo. A Ti si otvorio svakome čvrsto zatvorena vrata duhovnosti za koju nisu znali da je imaju, vrata moći da postanu djeca Boga svoga iako su se nazivali Tvojom djecom, ali ne duhom nego samo tijelom. Ne niti tijelima svojim nego tijelom koje su činili svi pripadnisi naroda u Mojsijevom zakonu.
Predodredi Otac naš na nebesima svakoga od nas u Tebi i po Tebi, a onaj jedini topli trenutak bijaše baš taj ležaj na slami u jaslama i sve oko toga. Tvoj najtopliji trenutak zemaljskoga života, obični ljudi pokraj Tebe, obični, ali potpuno pripravni za Tebe koji si Ljubav.
I Svjetlo sja u tami i tama ga ne obuze. Svjetlo naše, Isuse koji si Bog s nama, dao si nam sebe, pustio si se Ocu da Te pošalje na zemlju i da se rodiš kao dijete koje ništa o svom životu još ne zna. Prepustio si se u ruke onih oko Tebe, potpuno i s punim povjerenjem koje zapanjuje i prosvijetljava svakoga koji Te pogleda malenoga u jaslama. I koji Te pogleda na križu. Potpuno predanoga, u ljudskoj patnji i Božanskoj strpljivosti. Drži nas zajedno samo povjerenje, duh pouzdanja Tvojega i sigurnosti Tvoje u nas i naše obraćenje. Ta, Ti nas poznaš bolje nego što mi poznajemo sebe i svijet za koje mislimo da sve o tome i puno znamo, a ne znamo ništa. Samo Ti znaš zašto si nam se povjerio, samo Ti znaš što je i tko je čovjek, koje su naše mogućnosti i kolika je Tvoja ljubav za nas i prema nama. Mi ne znamo, nas je strah, mi ne želimo po Tvome nego po svome, a što je to što je naše, a da nije od Tebe poteklo. U poslušnosti Tebi možemo Ti postati braća i sestre i što nam više treba?
Nisi htio načiniti čovjeka kao što si načinio anđele nego Ti čovjeka gradiš malo po malo, od tijela do duha, od Zakona do vjere, od forme do sadržaja.
Bio si malo dijete. Često kažemo za nekog starca kad plače da plače kao malo dijete.
Vidjela sam to Tvoje rano djetinjstvo, Tvoji su osjećaji prejaki, a da svi ne bismo pustili suzu kada Te pogledamo kao bespomoćno novorođenče koje treba majku, treba oca zemaljskoga, treba pastire, braću, sestre, političare. Sve nas trebaš, sve do jednoga. Za svbakoga imaš stan i svakome si pripravio darove kao što mi pripravljamo jaslice i darove ispod naših borova i jelki. Sve nas čekaš, svima kucaš na vrata i niti jedan Ti nije suvišan jer Ti si tako velik da svi za Tebe i oko Tebe imamo udjela u vječnosti i bez kraja.
A kada se svi nađemo u Tebi, tek tada ćemo spoznati što je to povjerenje, suza Boga djeteta, što je to ljubav istinska i tko si zapravo Ti, koji sjediš s desne Boga Oca. Tek ćemo tada vidjeti zašto si nas strpljivo čekao, kako si izdržao uvrede i udarce i tek tada ćemo vidjeti kako je velika bila Tvoja potreba za svakim od nas i za svima nama zajedno tada kada si dolazio svake godine kao Novorođenče u naše domove, u naše gradove i sela.
A tada ćemo i mi pustiti velike suze. Ne suze potrebe, povjerenja i ljubavi nego velike i gorke suze pokajanja. 03.01.2016. 19:03
Svjetlima Svjetlo dolazi rano, postepeno, korakom menueta; sve je čisto, do krajnosti isprano, sjaji se dvor poput hrama sveta. Kratki su snovi, i večeri kasne, do jutra se bdije, do sivoga dana u kojemu vide se bistre i jasne lampe i svijeće, i slika izatkana, zlatna i bijela, svjetlucavih niti. Glinene jaslice bliješte polakirane, a u blizini, do pianina glazba će biti, poznate melodije svečano svirane. Pod nakićenim borovima darovi vire šarenih vrpci što čine se uresom, a na stolu kolači primamljivo mire; duhovi dječji sretni su s udesom. Bijele će pahulje donijeti zahlađenje kad stignu im duše sa slavlja Polnoćke; rumena lica odrazit će uzbuđenje, a brzo na tlu bit će drvene kocke. Majka će prigrliti maloga Isusa, a otac prepričati događaj Porođenja i puno će biti najmlađih duša s duhom božanskoga pohođenja. I vrijeme je stalo vjernome puku, deblo se badnjaka na ognjištu loži; u srcu grijem pruženu ruku: blagoslovljen i sretan stiže nam Božić. 23. prosinca 2018. 02:44:07
Zovem te riječju zavjeta svoga u kojemu dišem i misli razbacujem, skupljam ostatke nauka tvoga da bolje osluhnem i jasnije čujem, da razabirem između duhova svih koji je onaj kojega slijedim još od onih vremena kada bio je tih poziv nam Boga što ponekad blijedi jer ni sama ja ne znam naslova dati Bogu nutrine svoje, zovu dubina u kojima ljubav me zanosno prati svih ovih godina s okusom Vina pa makar i čežnje žarči je plam samo ponekad, kada ne želim i kada se moram predati, znam i, sva takva, još uvijek dijelim osmijehe sjajne, ne znam im traga, sigurno to je pjevanje anđela kojima šaljem od zavjeta blaga jer barem oni znaju značaj svih djela što ih zajedno učinismo mi u dosluhu s Ljubavlju koja nas traži i, mada te pozive osluškuju svi, mene taj zavjet po tebi snaži, a nije to čežnja već više um, a nije ni razum već više je bol il' nemir što tišti, a mir mu kum, mir što ga daje Kristov stol. 22. prosinca 2018. 14:56:43
"Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku (Adamu) uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt... " Rim 5,12 Bog stvori čovjeka, stvori ga nevinoga. Isus Krist i sve ono što je činio na zemlji veliki je, očigledan i lijep dokaz ljudima da su zli i da su zaslužili patnju, muku, bol i smrt. Kome to nije bjelodano, taj živi u zavaravanju, sanja slatke snove o budućnosti, čuva svoj život i svoje imanje koje teži nagomilati kao što nagomilava zla djela i zle misli. Taj ne vidi u svojim namjerama ništa zločesto. Ne vidi sebe i svoje mane jer ne vjeruje da je Isus pravi Bog i pravi Čovjek koji dolazi ljudima da ih milosrđem spasi od smrti jer i onaj koji umre, u Isusu ima život. Nitko se ne pojavi tko bi imao reći nešto loše o Isusu. Ljudi samo kažu da vjeruju ili da ne vjeruju, ili da nisu sigurni hoće li vjerovati u toga Boga koji se utjelovi po Duhu Svetom od Marije Djevice i postade čovjekom. A ipak, ljudi će našega Boga vrlo brzo i lako izdati, osuditi, razapeti na križ i ubiti. I mi svi koji postajemo katolici za Božić, mi, koji se raznježimo nad Djetetom u jaslama; koji se natječemo tko će prirediti najljepši Advent; koji se rukujemo i čestitamo blagdane; koji šaljemo poruke mira; koji pjevamo najbolje što možemo najljepše skladane kompozicije; koji molimo glasno pred svima i koji molimo u sebi i na samo; svi mi Isusa izdajemo, mučimo, sudimo Mu, razapinjemo Ga i ubijamo; donosimo značajne odluke kako ćemo postati bolji ljudi zbog Isusa, a ne razumijemo da zao čovjek ne može odlučiti dobro i postati bolji čovjek dok promatra smrt Kristovu negdje u daljini svojih sjećanja i ne priznaje da Ga hladnokrvno ubija, da je on taj iz čijega srca izlazi zlo. Jednu jedinu nadu i utjehu mnogi ljudi ne prihvaćaju jer nisu sposobni zamisliti da bi Raspeti mogao oprostiti sve svim ljudima, svakom čovjeku posebno. Čovjek koji teži za blagostanjem mora svega uvijek imati još više nego što ima jer mu nikakvo blagostanje ne donosi mir i rješenje pitanja o životu i smrti. Čovjek koji barem nešto posjeduje može izigravati značajnu osobu i time pokušava utješiti sebe da nešto vrijedi, da je dobar. Svi govore kako je čovjek savršeno ljudsko biće, a pri tome misle na svako ljudsko biće, biće koje ima razum, sposobnosti, jaku volju i snagu koje su iznad svih prirodnih pojava, iznad flore i faune, iznad čitavog svemira. Što učini jedan čovjek, djelo je čitavoga čovječanstva. Nesmiljeno se stvaraju ljudski zakoni gdje pravosuđe ljudsko sudi i kažnjava ljude u ime boljega svijeta i da bi se spriječili zločini ljudski nad ljudima i prirodom. Zločin se ne oprašta, ali se ipak upotrebljava ta riječ "opraštanje" tada kada se nekome isplati zajednička rabota s kriminalcima. Često u takvim slučajevima onaj čovjek koji ima neki posjed predaje dio svoga posjeda zločincu i postaje također zločinac u očima drugih ljudi, a za sebe misli da je dobro poslovao. Čovjek ne uviđa svoju zločestu ćud jer ne može podnijeti pomisao na to da je zao, a ne može to pojmiti zbog toga što zbog svoje zloće ne vidi ništa bolje, ljepše i savršenije od sebe samoga. Kada je Bog preuzeo na sebe ljudsku narav, bilo mu je nemoguće preuzeti ljudsku zloću jer Bog je dobar i ne može nikada biti zao. Zato nam dolazi kao Dijete jer ljudi znaju da se svako malo dijete može nekažnjeno ubiti ili raniti jer dijete ne zna za osvetu, nema moć i snagu uzvratiti ubojici i braniti se od zla. Čudo Isusa Krista je u tome da je preživio više od trideset godina među ljudima, a i tada kada su ga ljudi, svi ljudi, zarobili i razapeli, to se dogodilo samo zato jer je Bog dobar i što je dao svoj zemaljski život i prolio svoju božansku krv do najgore smrti na križu da spasi čovjeka, svakog čovjeka. Čovjek mora uvidjeti da je zao pred Dobrim. Čovjek nastoji ubiti Boga neprekidno i uvijek. No, Bog je puno bolji nego što ljudi mogu pojmiti. Bog nije samo dao život za čovjeka već je svim ljudima sve oprostio kako ne bi zauvijek umrli u svojim grijesima i zločinima, dao je ljudima nadu i mogućnost da postanu tako dobri kao što je dobar sam Gospodin Bog. Posljedica zloće ljudske je smrt. Tko se skruši, dobiva živoga Boga i život na dar. "Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni." Iz 9,5
Dušo moja, hoće li te biti strah, hoćeš li se sumnje svoje bojati kad na posljednji ti let okrene dah, hoće li u tvome srcu Božić sjati? Hoćeš li naići s Njime vršiti Mu volju otvorena srca, ruku k Njemu ispruženih da ne vuče te zemaljsko tijelo dolju već da stremiš van iz ovih dana izduženih? Bože moj, Kriste razapeti, Ti mene ponesi kao službenicu vjernu, Tvoju moliteljicu; iz raspadljivoga korita brzo me iznesi kao siromaha i života prositeljicu. Daj mi da Te gledam u silasku slavnom s nebeskih visina kako dozivaš mi ime; daj mi da Te odmah čujem u sjećanju davnom i da ne oklijevam proći brzo kroz okove plime jer Te ljubim, grešna, jer Te žarko hoću da me riješiš grijeha i naslaga gline. Molim Te da uđeš u moju samoću u kojoj Te čeka srce što za Tobom gine. 22. prosinca 2018. 02:18:37
Bez Tebe bi život bio kratak, brz i proklet. Sve što čovjek ne bi htio, samo atak, nitko dobar, nitko svet. Bez Tebe tad sve je smiješno, nema svrhe, niti razloga, ni uzroka pa je zgodno sve i griješno, svatko ima svoga boga i pati od uroka. Bez Tebe je patnja grozna, muka strašna u pličini uma prazna koji ne zna i ne spozna da je ljubav jasna, mada nije potražna. Bez Tebe se ledenjaci ne otapaju, bez Tebe ne prži sunca krug, niti vjetrovi ne skidaju nam krova. Bez Tebe se osobine stapaju kao neka masa koja nema lug; ribar punih mreža nema ulova. Bez Tebe su ljudi razbijeni kao neka glina koja tresne pa se sva na zemlji rastavi. Bez Tebe ni more se ne pjeni, nema riječi, radnje svjesne, samo crtaju se boje na zastavi. I da nije Tebe, ne bi niti bezdana niz kojega se strovališe duše kao lopta koju dijete šutne. I bez mraka noći, ne bi niti dana, ne bi niti riječi Tvojih što se ruše, a bez riječi, ne bi niti šutnje. Dao si mi dugo od života, Bože moj, Bože slatki, da Te svijećom tražim kako bih okusila divota, da mi ne bi ni trenutak kratki, da se Tobom vazda snažim. 20. prosinca 2018. 23:21:11
Ja sam nježnost, radost, žalost, krik i preklinjanje. Ja sam roditeljica i hraniteljica. Ja sam tvoja ljubav: djevojka i zaručnica, žena i vjernica. Ja sam ratnica, mučenica, uznica i patnica: brojim korake po rubu i strepim da se ne polome niti izmedju biti i sniti. Izmedju opstati i nestati, jer ja sam java i san naše plovidbe što zori, i čeka da na pladanj jesenske gozbe padne jednom sve što se sijalo, nad čim se bdjelo i sve što se moglo i smjelo… Ja sam to nagnuće. Nevidljiva slutnja, bljesak i visina. Tvoja misao i tvoja dubina. Sjećanje i pjesma koju ruka zapisuje dok me raspinju, dok ostavljam crveni trag ljubavi i krvi. Ja sam kruh, što se mrvi dok domahuješ, odmahuješ zivotu. Dok se žalostiš, raduješ. Dok boluješ. sumnjaš i samuješ. Ja sam tvoj Ne i tvoj Da. Tvoj Kako, Gdje i Što. Tvoja blizina i onda kad misliš da me nema. Ja i tad lebdim između tebe i visina. Tebe i mraka. Tebe i dubina. Sve sam tvoje: tvoja davnina. Tvoj krvotok, tok koji se ulijeva u Rijeku Neprolaza. Ja sam tvoje jastvo. Ja sam ljudskost, bratstvo i tvoje hrvatstvo: korablja tvojih kraljeva i vila tvoga mora. Ja sam neuništivi dio tebe satkan od niti koje povezuju: vezuju i obvezuju. Tvoja silina i tvoja milina. Tvoj mir i nemir. San i nesanica. Sapetost i propetost. Ja sam tvoja zemlja, tvoje rijeke, tvoje nizine, tvoje more i tvoje gore: šum, žubor, huk i jauk. Ja sam tvoj Kaj, Ča i Što. Tvoj jezik, tvoje tijelo, duh, grob i spomenik. Ja sam Jedina Koju se ne zaboravlja: amanet, oporuka, znamen i Amen. Ivan Tolj (Anima Croatorum – Duša Hrvata)
Sretni ljudi, ozarena lica, noć se budi od žaruljica. Zrno tjeskobe, sasvim blage, da ne zarobe ostatak snage. Sjećanja vrve, skrivene oči od noći prve koja svjedoči da nije se smjelo pokazati Boga. I sada je sjelo: još ima toga, sada tek ne znam gdje sam zašla, da li u bezdan ili Istinu našla. Bježim od sjaja, to nije štala i nije iz raja ta radost mala. Istinska sreća je ozbiljan obraz. Radost još veća miran je odraz molitve svijeta. Smijeh nepriličan za Boga sveta, grijehu je sličan, varka u blještavilu gdje Boga kriju, duše u ništavilu. Čemu se smiju? 18. 12. 2018. 19:50
Neka Te blagoslovi Gospodin Bog po željama toplim, najsrdačnijim što iz mog srca potekoše. Neka preuzme molitvi mojih slog i nek' i na stazama najmračnijim pogleda sve što bilo je loše da preuzme na sebe i odnese u daleke prostrane zvijezde, na poljane sjena u svojemu ognju. Nek ti se pogledi tvoji urese, nek ti se ljubav i mir ugnijezde i neka se sve nevolje pognu. Blagom neka obiluje tvoja duša koje dijeliš i po krvi, i u duhu da ti vječni život sladak bude. Neka ti se srce u Bogu okuša i po riječi, i po djelima i sluhu; neka blagoslivlja sve druge ljude. Neka Gospodin svrati pogled svoj na te po milosti svojoj, po Tijelu svome što dade Ga nama Majka Bogorodica koja nek prostire zagovor blagi za te da rodi se Spasitelj srcu tvome, da vjera ti raste i ljubavna žica. Neka te čuva anđeo Duha ti Sveta ako ti ikada nevolja na te nasrne. Neka ti kušnje duša dočekuje rado da bio bi dostojan poslije svijeta gledati slavu Boga sa strne, da svijetliš sjajno nebeskim Gradom. 18. prosinca 2018. 00:10:25
Nepregledno je more raznih sila, jedna je pravda, jedan je zakon pod kojime pravda se razlila, jedan je ljudskome srcu zaklon. I sve sile po zakonu djeluju tome, zakonu pravde što Boga slijedi koji je jedno u kraljevstvu svome i čija riječ u svim srcima vrijedi. Niti kamen na kamenu ne stoji, niti je ptica blagoslovljeni let bez riječi Boga koja sve kroji, koja čini da čovjek svaki je svet. Božja je riječ zakonitost svega što srce ljudsko mjeriti može i svaka duša gledat će Njega, svi će Te slaviti, jedini Bože. Sve živo bez Tebe ne može biti, ni radosti bez Tvoje ljubavi nema, ni zdravlja, ni poleta ne može kriti srce što Tvoje riječi posprema. U srcima našim Tvoji su stanovi, na rukama ljudi Tvoja je slava dok bregovi vječni Tvoji su dlanovi u kojima milost pravedna spava. I pravda Ti siđe, u jasle se stavi da Ti se poklone sve sile strašne, Ti, Riječi zakona što čovjeka slavi jer dade mu govor i riječi strasne. I sila se svijeta klanjati stala, zemljom putuju radosni glasi: slavna Riječ je čovjekom postala da ga izvuče i da ga spasi. 17. prosinca 2018. 06:30:30
"Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet", Iv 1,9 Blagovati Tvoje Tijelo, navještaj mi spasenja; riječi Tvoje gutati kao rijetko i ukusno jelo, kao hranu rastenja, i znatiželju sputati milje mi je svakim danom koji predajem Ti rado. Iz mene se otimaju željni sroci krivom stranom, riječi bježe kao stado, srca mi se ne primaju. Voljeti Te grešno, ljudski i svom svojom snagom u svom krhkom biću kao dati nalog sudski, kao pobjeći netragom vremenitome žiću. Svjetlošću me obasipaš bijelom, anđeoskom slikom svih pastira. Danas! Danas rodio se On, najveći siromah gradu cijelom, veća Riječ od svih satira, rastjerao ljudsku riječ i ton. Isus Bog je moj iako sam gruba svima; i On pozna, ljubi mene. Ima riječi sveti roj iako se stih moj klima. Bog je moje sjene, makar nespretna sam, zla. I slabo Ga, slabo čujem, i ne vidim ništa slično. On me ljubi, On me zna i Njemu sve vjerujem mada nije mi idilično. Kakva čast i otkrivenje! Mene pita što bih. Moliti za one, utažiti žeđ. Zacijeli mi napuklo stijenje, dođi mi u stih, budi sa mnom sveđ. Da Ti se proslavi Ime, da se slava Tvoja razlegne po svijetu pa da i ja jednom stignem; dođi k meni, postavi me podno Krila svoga i u svoju dušu svetu da se k Tebi ja uzdignem. 15. prosinca 2018. 20:11:33
"Tada pristupi k njemu Petar i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam." Mt 18,21-22 Pobjegne li svijet odavde, a da ne stignemo reći zbogom, ostat ćemo svi bez pravde koja vlada samo Božjim logom jer pozdravi su kao oproštenje, praštanje je preduvjet života, ono pripada u vjeru i poštenje, a donosi čitav naramak divota. Ono promiče ti pravednost i olakšanje kao teret koji padne ti sa srca; ono otvara ti sluh i vid za znanje koje svijetu gubi se i krca. A kad spoznaš darove nutrine, ne moraš se nikome uklanjati nego napiti se božanske žustrine i u Božju riječ uranjati. Opraštanje je dio uskrsnuća što ti vraća blagu dušu, mladost dok u svijetu duša ti je umiruća. Ono donosi ti samo mir i radost. 13. prosinca 2018. 08:10:29
U partizanima širili smo vjeru pod krinkom narodnih običaja. Sve je bilo u redu dok nije pao zid. Svi su naglo promijenili vjetar. Nastade raspašoj: udba je stvorila, udba je uništila, udba ovo, udba ono. Tko je mogao, koja organizacija ili koji narodni heroj ( koji se, btw, na televiziji pred svima krstom prekrižio) je mogao predvidjeti ili naručiti ono frku iz devedesetih, koja li država? I drugo, tko je mogao znati da će crni klinci u tenama ovjesiti krunice? Bit će tome ljeta trideseta. Ostade mladež, kiše padaju... Ostarjeli jeneaovci, ne pomažu im ni administrativne zabrane. Htjeli bi biti pokajnici, ali im udba ne da. Udba, to su oni, a starost klizi. Udba ostala duhovita, postala zaopadobarduh. "Potom Gospodin zapita Kajina: »Gdje ti je brat Abel?« »Ne znam«, odgovori. »Zar sam ja čuvar brata svoga?« Gospodin nastavi: »Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče." Post 4,9-10
Želim Te čuti, biti Ti blizu dok zemlja šuti. Jedna večer u nizu poput ogrlice, sive i bijele; kao ljudsko lice godine cijele. Red bisera, red mraka; vruća vjera, ustrajnost mlaka. Red umiranja, red uskrsnuća; lica sve manja, nebesa uzdižuća. U Adventu jedan Dan, u momentu nespretan; u lancu zlatnom dan vjenčanja, u klancu blatnom Drvo vješanja. O, kako Te ljubi duša sveta! I kako Te gubi grijeh svijeta. 12. 12. 2018. 22:44
"Al’ onima što se u Gospodina uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se." Iz 40,31 Svakoj duši Božje šalje Proviđenje neodoljiv poziv nebeskih pašnjaka, svatko posao svoj ima, zaduženje; Bogu različito služi duša svaka. Nekome je važnije sabirati žitnice, nekome je hitna pomoć siromahu, a mnogi se brine samo za sitnice; mnogi služe Bogu u svakome dahu. Siromasi služe ispruženim dlanovima i do Boga svoga nemaju snage, ne podliježu namjerama, planovima, nikada ne vide sakramente blage. Nekome se besplatno na ruke daje što je drugom skupo, vrijedno; duša drugu dušu ne prepoznaje, a da ipak obje žive čedno. Prepoznati volju Boga i svoj put svaki dan je mudrost, obraćenje. Često poziv Božji zov je krut, ali Bog nam uvijek daje osnaženje. 12. prosinca 2018. 05:30:54
"Idi, dakle! Ja ću biti s tobom kad budeš govorio i kazivat ću ti što ćeš govoriti." Izl 4,12 Našim, ljudskim riječima izražavamo ili pokušavamo izraziti ono što nam prolazi kroz misli, ono što osjećamo, ono što proživljavamo. Budući da vjernik u svojoj nutarnjosti nosi svoje veliko povjerenje u Boga i Božju riječ, on pokušava svojim nesavršenim ljudskim rječnikom to izraziti, mada se lakše služi emotivnim znakovima i često se sporazumijeva s drugima bez riječi. To sporazumijevanje putuje Božjim kanalima; Bog je sve u svemu, u srcu je čovjekovu barem klica božanskoga i vječnoga života, a ako je svemoguća volja Božja da se ljudi razumiju, tada među ljudima i nastane razumijevanje. "»Oprosti, Gospodine!« – nastavi Mojsije Bogu. »Ja nikad nisam bio čovjek rječit; ni prije ni sada kad govoriš svome sluzi. Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak.« 11»Tko je dao čovjeku usta?« – reče mu Gospodin. »Tko ga čini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Gospodin Bog! 12Idi, dakle! Ja ću biti s tobom kad budeš govorio i kazivat ću ti što ćeš govoriti." Izl 4,10-12 * Bog može i otvrdnuti srca ljudi, može poremetiti govor i jezik ljudski, može sputati čovjeka u izražavanju ako se čovjek odlučuje neprekidno za zlo, negativu i neposluh, to jest ako neprekidno smrtno griješi i okreće leđa Bogu koji daje ljubav, mir i razumijevanje. Normalna posljedica neposluha, mržnje, razdora i oportunizma je još veća mržnja i nedostatak razumijevanja. "Babilonska kula Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. 2Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane. 3Jedan drugome reče: »Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!« Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. 4Onda rekoše: »Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!« 5Bog se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. 6Gospodin reče: »Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. 7Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.« 8Tako ih Bog rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. 9Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Gospodin pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Gospodin raspršio po svoj zemlji." Post 11,1-9 * Tko je poslušao Isusa, Gospodina, dobio je i taj dar govora i razumijevanja. Posebno tada kad je uskrsli Isus rekao apostolima da Ga čekaju u gradu da im pošalje Duha svoga kada uziđe k Ocu. "I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo »koje čuste od mene: 5Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim... Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje." Dj 1,4-5; 1,8 Nakon Isusova uzašašća, apostoli Ga pričekaše i kada siđe Duh Sveti na njih i na sav narod koji bijaše prisutan, Bog im dade govoriti svakome svojim riječima i jezikom, ali svi su se razumijeli. "Pedesetnica – prvi Duhovi Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. 2I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. 3I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. 4Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti... 7Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? 8Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? " Dj 2,1-5; 7-8 Tada je apostol Petar započeo hrabro naviještanje radosne vijesti o Isusu Kristu. "I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša." Dj 2,41 * Budući da ljudski način izražavanja, i jezik, i govor nisu savršeni već po njima djeluje Bog u ljudima, nezgodno je slušati ljude razmišljajući o tome kako nevješto govore i zbog njihovoga nespretnoga govora misliti da ne znaju što govore i što im želi sam Bog poručiti. Mnogi se sablažnjavaju nad kršćanima jer gledaju u ljude, a očekuju da će u tim ljudima vidjeti i prepoznati nešto posebno, samoga svetoga Boga. Kršćane treba saslušati i promatrati u dobroj vjeri da će im kroz njih progovoriti Bog, ljudi u posluhu Bogu moraju očekivati i razmatrati što im to Gospodin govori kroz druge ljude. "Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima." 1 Sol 2,13 * Ipak, svatko se mora potruditi biti što razumljiviji: "13Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da može protumačiti. 14Jer ako se drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj neplodan. 15Što dakle? Molit ću se duhom, molit ću se i umom; pjevat ću hvalospjeve duhom, ali pjevat ću ih i umom. 16Jer ako Boga blagoslivljaš duhom, kako će neupućen reći »Amen« na tvoju zahvalnicu? Ne zna što govoriš. 17Ti doduše lijepo zahvaljuješ, ali se drugi ne izgrađuje. 18Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima većma nego svi vi. 19Ali draže mi je u Crkvi reći pet riječi po svojoj pameti, da i druge poučim, negoli deset tisuća riječi drugim jezikom. 20Braćo, ne budite djeca pameću, nego nejačad pakošću, a zreli pameću! 21U Zakonu je pisano: Drugim jezicima i drugim usnama govorit ću ovomu narodu pa me ni tako neće poslušati, govori Gospodin. 22Tako drugi jezici nisu znak vjernicima, nego nevjernicima; a prorokovanje vjernicima, ne nevjernicima. 23Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno i svi govore drugim jezicima, a uđu neupućeni ili nevjernici, neće li reći da mahnitate? 24Ako pak svi prorokuju, a uđe koji nevjernik ili neupućen, sve ga prekorava, sve ga osuđuje. 25Tajne se njegova srca očituju te će pasti ničice i pokloniti se Bogu priznajući: Zaista, Bog je u vama." 1 Kor 14,13-25
"On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem." Mt 3,11b Znaš li da se perem krstom svakog dana, svakog Božjeg jutra, svake noći sastajem se s vrstom koja čeka da joj stignem sutra? Znaš li da iz vode boka Isusova neprekidno teče gorka rijeka, to su mnoge duše grada ova, i da moja slabost na nju čeka da me krvlju Kristovom polijeva, Duhom vatre ognja neugasivoga što po meni zakon ljubavi prolijeva i slobodu duha neutaživoga? Što će reći ta vremenita kultura smrti, njezine se pravednosti klonim, kada mi dodijeli paragrafe što bi strti samog Duha Svetoga u kojem ronim? Žudi mi zabraniti kaplju svete vode od koje je život dobila na dar, ali pada, prži se na zakonu slobode po kojemu nama sudi samo Svevladar. 10. prosinca 2018. 04:46:28
"Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate?" Iz 43,19a Tajne staze i krilati puti nit' ne paze gdje im pruti, gdje im ravno. Neravni tereni spušteni odavno, planine u sjeni. Pripravljena duha očekivanja, odjevena ruha i dozivanja spasiteljske slave, sve to viče: dođi, ćudi prave! Duša kliče, već je ispunjena, blažena do vrhka i u plodu vrenja, ali još je krhka na vrleti gdje nema kraja. Daj, poleti iz nebeska raja, gore me ponesi. Već su dani gusti, Ime si pronesi; u jasle me nove spusti. 08.12.18. 23:41
