Idem putem kultiviranim,
a prate me vjerno uličari
pa se smiju stopama mi ranim,
štemeri mi prijete stari
jer svi oni dobro znaju
da će s njima poći
mnogi koji propadaju.
Ah, da mi je iz te noći,
ali moram križ prihvatiti.
Sporo i polako, kao kakv puž,
mnogi shvate da premlatiti
nije isto što i biti dobar muž.
Po trnju se k zvijezdama ide,
ne vidi se ispred nosa
da se huligani baš ne stide,
da ne posjeduju ponosa,
da su oni doveli nas ratu
i da nema slobodne im volje
i što znači sestra bratu,
i što vrijedi kad je bolje.
Gaze cvijeće i travnjake,
ruše, slijepci od pohlepe,
bježe od ljepote svake
i za vlašću trulom hlepe.
Hoćeš pravo - neću,
a hoćeš li loše - da;
zaboravi sreću,
ne drži se reda
pa dok traje, traje.
Takav stil je kolumnista
i huškačke raje -
'budućih komunista'
jer ne vide da im bolje nego sada
ne može ni biti, nit' tko zna.
Nitko drugi ne zna što je nada,
ali ona se po malo ipak probija.
četvrtak, 4. svibnja 2017. 16:00:11
No comments:
Post a Comment
just do it