Ljeto 2017.

Djevojka pjeva, naravno i neizbježno
svakoj važnoj pjesmi ili slici.
Dodirni me, ljeto, dodirni me nježno
jer te ovih dana dočekujem u nevjerici.

Podigla sam bradu iznad lišća,
čelo zabacila nazad sve što više
kako bi od mene bila samo zvijezda čišća,
kako bi od mene bile samo travke tiše.

Znaš li što je sreća, istinska i duboka
i što mi znače godine u strašnim uzama?
Poslije svega, ona stiže kao zvijezda s istoka,
uspinje se s anđelima, vilama i muzama.

Topla je i svijetli kao nuklearka,
lahori je miluju, a rosa je pere;
ljulja se polako kao jezerska barka,
tiho puti, sva se sastoji od vjere.

Lipanj dolazi, lipe će i nama procvjetati,
svima koji Boga ljubav zovemo.
Sada će se život starački prošetati,
kao grozd na trsu sada slatko vremo.

Najbolje su žetve stare kao dobro vino
kad već ruke same lete, a stope ne jure.
Zemlja plodi, oceani griju krilo njezino,
izvori u visima prskavom svježinom cure.

Sad je čas da vrijeme stane,
da se opet nauživam sitna pijeska.
Morska pjena odnijela je moje dane,
a u zjenici se tvojoj sjajno sunce ljeska.
‎petak, ‎19. ‎svibnja ‎2017.  18:34:05