Magla

Zašto me nema, Bog će znati,
i kako se provlači magla pod prag?
Kako se može srce prati
i zašto je vjetar previše blag

za ove nesigurne, plahe treptaje
pasivne dugogodišnje agresije
i zašto ta noć tako dugo traje,
zašto ne nalazim dokaz represije?

U ovom srcu mjesta za pjesmu nema,
samo za ritam što trese i trese
poput groma što munja ga sprema
i poput oluje što grom je donese.

A magla i dalje prolazi putom,
zastire poglede, spriječava vid
i ne ide iz srca, nit' prolazi šutom,
od nje je slabija svaka hrid.

Tijek mojih misli nije normalan,
ali nije u redu niti ta magla;
njezin je tijek loš i samo je formalan
jer ona se sada tek najdublje sagla,

ona me kinji, ona me muči
kao blebetava, dosadna žena
i što je magla da me razluči,
kao nekakva bljedunjava pjena,

od svih mojih žednih, pijanih strofa?
Tako sam nečime strašno potištena
i znam da stići će katastrofa:
ova će pjesma sigurno biti uništena.

Treba mi hrabrosti puna mjera
kao što munja koristi grom;
treba mi ljubav, nada i vjera
kako bih vidjela stope na putu mom.

Magla me ranjava jer je podmukla
i kao da nosim u srcu krah;
ta me je blijeda žena dotukla,
uzela dušu, ostavila prah

i sada je prekasno pisati note,
svirati stihove unatoč oluji.
Ako pronađe munja broj moje kote,
nek' ide dalje, nek' samo prohuji.
‎petak, ‎5. ‎svibnja ‎2017.  00:22:57