Prolaz

Znam da neće za mnom ptice,
ili mravi, ili vodozemci.
Njih se prolaz nikada ne tiče,
oni nisu kao mi, sve humani nijemci.

Ostat ću bez oslonca, bez pratnje
i to će mi biti najgore,
gore i od socijalizacijske patnje,
teže i od noćne more.

Taj bi prolaz bio samo moj,
samo moja savjest, samo moji uspjesi.
To je moje pitanje i boj,
moje suze, misli moje i osmjesi,

samo moja sjećanja i zazivi.
Ponijet ću sa sobom samo pozitivu
iako taj prolaz rese razni nazivi,
ali nitko nema tamo vezu živu.

Valjda zato za njega svi znamo
jer je za nas tajna i mistika,
ali mnogi od nas otišli su tamo
jer je vukla prolazna ih realistika,

a to je i meni najdraža tema:
odlazak iz prolaznosti jedina je konačnost,
ništa drugo za nas ovdje nema;
samo važna nam je podatnost,

važno je to kako plivaš, kako hodaš,
a ne samo da preživiš,
i da svaku počast Bogu podaš,
da opraštaš, ne da kriviš.

Ptice, razna zvjerad, mravi
imaju tu životnu radost,
a mi više, a još nismo pravi;
ne poznamo niti vječnu mladost,

ne znamo za rađanja i letove.
Bogovi bismo mi rado bili,
lakše zgazili bi cvjetove
koji su se za nas svili.

Ne, ja neću ni trenutka se ometati,
to ne rade ljiljani, ni zvijeri, velike i male.
Znam da će me ptice nadlijetati,
sjetiti me svemu što su mi pokazale.
‎utorak, ‎16. ‎svibnja ‎2017.  16:12:33