Nisam to ja

Nisam to ja koja izazivam divljenje,

nije moj stih ono što te plijeni

već to je ono predano življenje

radi izvlačenja srži što ključa u sjeni,

o kojoj te nitko ne može obavijestiti

i koje najviše sam Bog je žedan.

Samo ti znaš svoju srž namjestiti

da drugi vide koliko si Mu vrijedan,

samo ti najbolje sjećanje o sebi imaš

onoga trena kad ti se rodilo povjerenje

i samo ti iste signale o sebi primaš,

samo ti daješ završno ovjerenje

da si prepoznao ovdje svoje prvo ime

kojime te Vječnost iz ništavila prozvala,

a sada se čeznutljivo nosiš s time.

I mene je k tebi ona dozvala.

31.01.2016. 23:03

Nedjelja

Nemati nikoga kao imati sve,

ubirati odasvud;

ljubiti Boga kao dobiti tebe,

staviti život u grud

i slobodno prošetati

beskrajno velikim prostorom;

umornih mišića skretati

k ljudima mekom postolom

i odmah se udaljiti,

ozarena lica;

tebe u srcu zakraljiti

bez onih drhtavica

pa sjesti za stol

i pisati o ugodnoj sreći

dok prestaje bol,

a stihovi sve veći,

znači baš tebe se sjetiti

iako nije potrebno,

baš tobom dan posvetiti.

Posebno, zaista nešto posebno.

31.01.2016. 15:05

Molitveni pravopis

Dugujem Ti svoje grijehe molitvene lijenosti i prevelike srditosti gdje mi jezik radi brže od mozga. Osjećam se sretnom, ali iscrpljenom i zbog mojih grijeha zaostalom. Niti sedmoga dana nisam si ostavila više vremena za nas. Strah me je uvijek krivih gospodara, naročito u ovoj posebno većoj kušnji. Znam da kušnju nisam neprekidno odbijala i da sam imala trenutke nestrpljenja. Pokušavam to ponizno prihvatiti, priznati se nepodobnom za veće i više kako bih postigla Tvoja neophodna uslišanja, kako bih prepoznala Tvoju volju.

Sigurno si me predodredio za više od svega čega se moje srce može uopće prisjetiti. Ostani mi pratilac i prepreka do ponora grijeha. Ja ću izvesti sve kako znam i umijem, svom preostalom snagom svojom. Ti mi daj prepoznati svoja upozorenja; neka nam tajna riječ bude znak za srdžbu, neka nam anđeo bude znak za slobodan prolazak. Kada me tako uputiš, znat ću kanalizirati napore i emocije. Neka mi onaj podmukli neprijatelj bude znak da moram usporiti svoj sluh kako bih te u najopasnijim trenutcima čula i razabrala. Nisi mi pustio neprijatelje da me unište nego da ih blagoslivljam zbog toga što izazivaju moje najnesvjesnije, prisiljavaju me na buđenje mojih sakrivenih strasti, a one se moraju vrlo sabrano i pažljivo usmjeravati.

Anđeo koji će mi biti jasan putokaz sigurno neće puno pripovijedati, možda samo slikovitim gestama. To je moj anđeo čuvar, anđeo moje šutnje. Ti mi, Kriste, daj što ću izabrati u moru mojih pobrkanih riječi. Neka ona pasivna snaga iz koje proizlazi moja nagla reakcija zapravo postane pasivna snaga moje šutnje s malo tako kritičnih, ali blažih riječi. Znam da bih mogla ublažiti svoj nekada poganski jezik. Mogu ga ublažiti pravilnim i točnim opisom svojih misli, nakana i odluka.

Kako da Te bolje razaznam? Reci mi u detalje kako da Te ljubim. U svojim neprijateljima?

Kako da Ti odgovorim kad mi otkrivaš prijatelje? Što je hitnije, afirmirati Tvoje odraze ili strpljivo podnašati provokacije? Ti mi daj riječ u pravom času, točno u tisućinki sekunde jer tada je naša jednost najjača, najvidljivija, najprodornija.

Kajem se od sveg srca i zato nastojim biti konstruktivna. Nismo učili jezik ljubavi Tvoje pa moram iznalaziti svaki izražaj jer nas posvuda zasipaju  govorom mržnje koji proizlazi iz sve težih besmislica. Negativom pokušavamo izraziti ono malo pozitivnosti koja se teško probija kroz solidarnu šutnju. Želim dati svoj doprinos u ljubavnom pravopisu i jezikoslovlju. Samo se pozitiva i konstruktivnost može nazvati logikom jer ima smisla do kraja, do najsitnijih čestica. Tako se može pročitati svaki naslov detaljnije, tako se može obuzdati ludilo euforije i širenje panike jer ako samo solidarno šutimo, prestat ćemo se aktivnije radovati. 30.01 2016. 20:16

Etičko pitanje

Prevarom su često pustili me biti

ne bih li bar nekako nastradala;

u javnosti su pustili me raditi,

smetalo ih što sam u dobru se nadala.

Poruge sam čula iza moga ramena,

nejasna je bila moja misao i pitanja,

a bila je čudna svaka vlas mi pramena,

bila su im smiješna moja trudna skitanja.

Pot je kapao mi, nervi svi su popucali,

ali nikad nisam sumnjala na neka loša svojstva;

kada god su na vrata mi pokucali,

istinu sam ponudila jednosti i trojstva.

Samo jedna lažna pretpostavka,

malo strašljivosti i pohlepa što raste,

tada propala bi najvažnija u životu postavka

jer nam nema one koja ljubi kaste.

Držali su riječ mi naivnom i zastarjelom,

još i danas misle da su pametni i bistri.

Ti si, Kriste, načinio kožu moju okorjelom,

putevi su ostali nam sve do sada isti,

ali ja u grijehu spavam jer ne mogu ustrajati.

Sad je Tvoj trenutak, sad je Tvoje slavlje,

znam da uz mene ćeš snažno stajati

jer si uvijek nudio mi etičko zdravlje,

tu je moja nada, moja uzdanica.

Ne daj mi da obuzme me ohola mi tuga,

smrt je ako nisam Tebi vjerna podanica

jer i Ti si predao se svijetu kao sluga.

Ostavi me na životu jer mi se ne umire,

jer sam slaba, a znanje mi iskustvoTvoga suda.

Nije važno koliko se ploda ubire,

niti koliko se uložilo truda

već je samo važna životna Ti iskrenost,

ona koja neće bližnjega ugroziti.

Ako nije pretjerana moja sebičnost i lijenost,

svako zrno povjerenja Ti ćeš meni umnožiti.

30.01.2016. 04:27

Groznica

Bez i jedne svijeće izlaz tražim,

ne vidim ni kojim putem hodim.

Samo ponekada blagu žeđ utažim

da se kakvo nadahnuće rodi,

da mi Bog udijeli ono što mi želi dati

jer On jedini mi pozna pute.

Nemoguće je drugačije se nadati

ili otkriti si svoje prave rute.

Namjerno sam tako bespomoćna,

to je bio niz odluka i htijenja

kada spoznala sam nadahnuća noćna,

kad sam napipala vodu ispod stijenja.

Prestara sam za sva loša pouzdanja

jer sam iskušala sve heroje i sve ove strasti

što nas dovode u nadajuća stanja;

bez svog Boga čovjek uvijek mora pasti.

Kad prepoznaš desnicu Mu i mišicu jaku,

lakše ćeš se naći na ovakvom putu snažnu

gdje svi vide samo tvoju tešku tlaku,

a gdje ne znaju za vjeru, čistu i odvažnu.

Ne vjerujem nagradama ovog svijeta koji psuje,

koji samo nudi iluziju moći, ovlaštenja.

U njemu se samo voljom Boga moga odlučuje;

ma što bilo, bit će meni moje vjere oličenja.

Tad ću znati razlog ove groznice i mjene

koje sve su samo sjećanje na uzaludnu zlobu

jer je davno ovaj svijet odustao od mene.

Ja još uvijek gledam Uskrsnuće u ovome grobu.

28.01.2016.  05:10

Mikroklima

Ni divljega sna od ovoga nema,

od groznice što je strpno podnašam.

U meni opet vrućina se sprema

i svu svoju dubinu sada iznašam.

U veni ne postoji tekućina,

ona je izišla kroz nosnice i školjke,

u veni kulja fluidna vrućina

i hladno je jer hladne su sitne boljke.

Poremećaj klime ovoga organizma

samo remeti sav raspored noći,

ali mi nije dosta mog optimizma,

on proizlazi iz moje trpeće moći.

Kosti mi ledene, a gore kao ugalj,

koža ne pali, ali isijava

dok nos mi je ponos kao trubalj.

Na čelu suha kosa isklijava.

Kapci padaju kao zavjese

dok vratom klimam u ritmu nota.

Nemam ni čaja, ni lijeka, niti komprese,

moja se prehlada samo mota,

kao za inat planovima mojim,

podmukla i potencijalno opasna,

a znam da će nestati čim prekrojim

sav raspored kao bolesnica strasna.

25.01.2016. 01:50

Kada Te tražim

Kada Te tražim izgubljena daha

i kada Te čekam kao da Te ispraćam,

sva sam sjajna od Tvojega praha

i, kao magnetno polje, Tebi se vraćam.

Niti inja nema na staklima ruševnim,

niti toploga hljeba na stolu mome,

ali ja blagujem za Oltarom duševnim

dok mi se ruke od Tebe lome.

Ne  spavam, a čežnjom sanjam bregove

koji su ovdje negdje vječni za  mene.

Srce Ti sanjam, moga srca zbjegove

koji se pute uvijek zavičaju bez mjene.

Pomasti nemam, a utjehu primam,

sjajno ulje za veliku snagu.

Od bogatstva Tvoga breme uzimam,

Od slabosti Tvoje riječ Ti blagu.

Neprekidno mi govoriš o svojoj muci,

o nevjeri umišljenika što patnju luči,

a ja Te lomim kao u svetoj ruci,

a ja Te čujem kao rijeku što huči.

Odmah iza križa što ga već dugo nosim,

nalazim se sjajna i svjetlo me grije;

Dobivam snagu da s lakoćom pokosim

sve ono što Tvoje srce nije.

I ne treba puno oružja za to,

samo osmijeh i lijepo slovo;

izgleda da čitav svijet je zlato

u kojemu za me sve činiš novo.

Hvala Ti za snagu, za onaj dan

kada Te zazvah po prvi put.

Od toga trena Ti ulaziš u moj san,

od toga časa cvate mi ćut.

24.01.2016.  06:00

Korito

Iz ove zapuštene jame stigoh do mosta

i još velik mrak je oko mene.

Drugovi odoše, a ja ostah,

nema zvijezde, samo tamne sjene.

Kako sada ovim zarobljem udovima,

sred sve tmine, rana i ožiljaka,

kako podići se laktovima, kukovima;

kako živjeti sred osinjaka?

Više nisam ustanica protiv partizana,

sada oni čeznu stati protiv mene.

Moja duša, tijelo puno atavizama

nosi težak teret anateme

jer me zovu crnom zvijeri

koja nema političkoga putra,

koja samo blagoslove dijeli,

ali neće dočekati sutra.

Gdje će sada zaposliti

sve nas iz ove socijalne jame

koji navikli smo postiti,

koji stajali smo protiv tame?

Najviše se nadam pravoj socijali

koja stvara dobar, stari srednji sloj.

Kad bi nama poticaja dali,

nastao bi jak i stručan građanski stroj.

Tada plovili bi mirnom rijekom

koja sad je suha jama i promrzla kost.

Još bi uspeli se i stazicom nekom

jer čemu onda uopće služio bi most.

23.01.2016. 08:22

Ugovor

Iznad svega drago mi je, važno mi je

da me ljudi vide, a ne gaze

jer se kod njih nešto lažno krije

zbog čega me često zaobilaze.

Iznad svega krivo mi je, dosta mi  je

lijepih bajki, nedovršenih ugovora

koji nisu vrijedni duše postarije

koja ne voli ni čuti neutralna govora

jer je sve to samo krinka, gluma.

Ne može se dugo biti prevarant

jednog zdravog i normalnog uma,

ne može se zaobilaženjem biti garant

bilo čega što se slatko proklamira.

Život ovaj predivan je jer je grub,

jer zahtijeva duši da se ne blamira

nego da od interesa stvara klub,

da pronađe kaplju muke i zrno poštenja

kako govor ne bi bio prepun varke,

kako ne bi bilo razloga za oproštenja

kako ne bi nastajale mnoge čarke.

Moraš znati sve što činiš, sve što nudiš

i sve to što tako olako potpisuješ:

prevaru zbog koje poslije druge kudiš

koji vidjeli su da ih potpisom otpisuješ.

Jednoga će dana tebe slično otpisati

prva duša kojoj budeš vjerovao sve.

Ona će ti bez problema sve potpisati,

a ti više nećeš moći varati zbog nje.

22.01.2016.  20:48

Sveti put

Nije Gospodin bio tako povučena i skrivena osoba za svojega zemaljskog života. Pitamo se što bi učinio sada da je ovdje. Kao da govorimo nešto nekome tko ne čuje. Isus jest sada ovdje. Isus upravo sada liječi bolesne, ozdravlja opsjednute, naviješta vječni život i trudi se upozoriti nekako svoje učenike, apostole, poslanike i sljedbenike da Mu osiguraju što više vremena i mjesta kako Ga grešan i bolestan puk ne bi preplavio u navali na Njega:

“

9 Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli (Mk 3,9).

Zašto Bog treba pomoć apostola, zašto Mu moraju osigurati određeno i malo udaljeno mjesto i zašto Mu je potrebno zemaljsko vrijeme; zašto nas ne pušta bliže k sebi? Da se ne uguši od silna mnoštva? Da Ga ne bismo povrijedili, slomili Ga?

Ne, nije tako nemoćan nego nam po Marku daje promotriti kakva je to gužva i povika oko Njega: ljudi nagrću jer vide čuda:

“
5 Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje (Mt 11,5). 

“

Tko ne bi pohrlio na takvu senzacionalnu vijest?!

Vjernici, oni zaista vjerni, oni koji nisu tako bolesni i opsjednuti, oni kojima je zdravlje i Božja blizina nešto samo po sebi razumljivo. Oni ne nasrću na Gospodina nego im je dovoljno da Ga požele, dozovu i zamole, odnosno da Ga slave, da proslave Njega koji je Ljubav, Mir i Dobro, a nije im stalo samo da vide čudo i da žele što veće uslišanje i znakove s neba.

Vjerni molitelji nikada ne govore da nemaju vremena za Gospodina ili da nisu na pravom i odgovarajućem mjestu gdje bi slavili Isusa. Uvijek si uzimaju puno vremena za Boga i drže se podalje od podivljaloga mnoštva, divlje horde.

Zašto se Isus odmiče od grešnog mnoštva? Marko pripovijeda ovako:

Evanđelje po Marku, glava 3, redak 10-12

10 Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli.
11 A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: "Ti si Sin Božji!"
12 A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju.

Može se lako zamisliti koliki silni medijaši, novinari, trgovci, političari i sebična gomila ljudi viču “Akcija! Kako brzo zaraditi! Kako izbjeći starenje!” i slično. Tako svi nečisti duhovi upozoravaju jedni druge na Gospodina i vrište od straha i prokazuju Isusa, izdaju Ga i pokušavaju Ga prodati kao senzaciju dok vjernici mirno žive s Isusom, mole i rade s Isusom i umiru s Njim.

Izaija 35,8

“

8 Bit će ondje čista cesta, a zvat će se Sveti put: nitko nečist njime neće proći, bezumnici njime neće lutati. 

Motivacijsko pismo

Volim kad mi prepolove moju novu, još ne stečenu plaću. Tako znam da krećem iz početka vrlo odgovoran posao i radujem se danima kada ću zaslužiti povišicu. Nitko mi tada neće moći predbaciti ili oduzeti samo moje, vlastite zasluge i rezultate. Čovjek koji se uspinje u karijeri uvijek se mora iznova dokazivati. Kako bi to izgledalo kada bi me poslodavci unaprijed precijenili kad svaki novi posao ima svoje specifičnosti koje su svakom zaposleniku novi izazovi. Iskreno, prevelika plaća bi me zbunila, prestrašila i blokirala mi kreativnost.

Radit ću poslove za mnoge druge ljude, truditi se načiniti im dobre preduvjete za napredak, a moj uspjeh će se vidjeti kada zasluže bolje i veće plaće. Tada ću od njih očekivati kvalitetniji doprinos i najsretniji ću biti kada netko od njih zasluži plaću veću od moje. Tražit ću savršenstvo kako bih i ja mogao savršenije raditi.

Pojam o konkurentnosti dobit će novo i ljepše značenje, a mnogi oko nas vidjet će kako također mogu dobiti priliku kad se potrude i daju sve od sebe. Tako će se lakše disati i svi ćemo doživjeti veliki dah demokracije koja će zauzeti mnoga ispražnjena radna mjesta, popunit će opustjela proizvodna postrojenja i ispuniti polja, obronke, riječne i morske obale, a sve za naše zajedničko opće dobro. Ma, tko to može platiti?! 19.01.2016. 09:39

Živi kaputi

Gledam kako se pričešćuje narod, gledam s velikim otajstvenim divljenjem u te ljude i pitam se tko su ovi kršćani, isti kao ja. Što nam je zajedničko i što nas veže. Poštovanje prema svetome. Od svakodnenih prolaznika postaju mi braća i sestre u poklonstvu, u nježnosti i pažnji kojima pristupaju blagovanju otajstva i svetosti. U očima im sjaj sreće i ozbiljnosti. To je kao ona istinska sreća i mir koji mene prožimaju.

Jedan po jedan, dostojanstveno pristupaju blagovanju zajedništva i jedinstva svih sa svetim Bogom našim, a djeca prilaze svečano znatiželjnih očiju prema činu svećenikovog blagoslova. Gledam ih sve dok molim Krista, Boga u meni i preda mnom, uživljena jako u dragocjene trenutke života vječnoga od kojega prestajem gladovati i žeđati, gubim nemir, napetost i užurbanost i, konačno, utažujem svoju stalnu, jaku žeđ za Bogom, za Istinom, žeđ i čežnju za Mudrošću strpljivosti i poniznosti.

“Kad mi dođoše riječi Tvoje, ja sam ih gutao: riječi Tvoje ushitiše i obradovaše srce moje. Jer sam se Tvojim zvao imenom, Gospodine, Bože nad vojskama (Jr 15,16)!”

Tako malen, kratak trenutak, a u njemu punina vremena, onog vremena kojega bilježimo svojim mjernim instrumentima, ali ne tako kratak odsječak vječnosti koju bilježi srce moje i nosi sa sobom u novi, drugačiji dan. To više nije onaj sivi svijet mrtvila u kojem su ljudi nalik stvarima i gdje su kaputi nalik ljudima. To je moj svijet divote zemaljske, plod Božjega stvaranja, svetost drveća i cvijeća, svetost boli i trpljenja u očima ljudi koji me znatiželjno gledaju jer sam drugačija, a ne znaju zašto. Gledam ih u oči s blagoslovom u srcu, s pjesmom na usnama i s molitvom u Bogu kojega sam blagovala te i oni tako priviruju u život vječni i možda ih opet susretnem uskoro, na sutrašnjem misnom slavlju gdje ćemo se zajedno čuditi Božjoj prisutnosti i kada se iznenadimo, to će biti obraćenje naše, to će biti porođenje na ono sveto, drugačije utjelovljenje Boga u nama i među nama, to će konačno biti stvarni Život. 18.01.2016. 10:54

Vidi članak o klišejima koji smetaju čuđenju

http://www.laudato.hr/Duhovnost/Zivljenje-svetosti/Liturgijska-godina-C/O-klisejima-koje-smetaju-u-cu%C4%91enju-(Iv-2,-1-12).aspx

Siromasi putuju u miru

Vrijeme nije novac, uzaludna fraza,

nego novac to je što ti život sav istroši.

Blaga svekolika nisu neka osnova i baza

nego to su samo izgovori otrcani, loši,

puste priče ratova i raznih sukobljavanja

od kojih ti prolazi previše trnaca

samo radi neuspjela ispoljavanja

životnosti kojoj nema krvnih zrnaca,

nema one hrabrosti, sve priproste,

niti smjerne spontanosti

kojom mnoge duše se pogoste

i bez mudre znanosti.

Kako uzaludno čekaš jedan časak kvalitete,

a za novac lako činiš svaku besmislicu!

Niti ne znaš kako tvoju misao pomete

neka sitna laž koja puni tvoju lisnicu.

Da li rad za novce donosi svježinu

ili nosi umor težak, depresivan?

Kad zaradiš neku veću količinu,

star si, mrtav; tražiš život divan,

još se čudiš borama, žutilu i bolestima!

Ne znaš da je rad za stvaranje,

svaka kovanica radno vrijeme ima,

a to vrijeme samo ti je zavaravanje.

To je napredak na putu prema smrti,

tamo ti se žuri, a poslije ćeš lako.

Zar ne vidiš da su bogataši škrti,

da je siromahu živo putovanje svako,

čak i tada kada nema na sebi odijelo,

kada ti prekopa tvoje odbačene stvari;

uvijek nađe tvoje otpatke za jelo,

a za svoje zdravlje uopće ne mari

nego uvijek blagoslivlja i donosi mir

iako ti smeta i kraj tebe prolazi.

Ti si njemu samo smiješan vjetropir

jer on, gladan, nikada u ratove ne odlazi.

17.01.2016. 22:02

Kad prestane bol

Bože moj, zaboravljam na sve,

posvećujem se Tvojoj volji,

rado Tebi služim.

Hvalim, štujem, slavim Te

da mi život bude bolji,

da Te više još zadužim

za još više Tvoje odanosti

jer već navikla sam tomu,

previše je duboke ljepote tu.

Kada duša tako dugo posti,

otporna je svakom slomu,

ispunjena sva je Tvojom ljubavlju.

Marijice, budi majkom emocija mojih;

Službenice, zavrijedi me kao sebe

i pokaži mojoj suzi put.

Koliko ti puta molitve nabrojih,

još me više primi da me nikada ne zebe

i pod svoj me stavi skut.

Stavi suze svoje tamo gdje mi duša vapi,

tamo gdje mi nikad nije stigla misao.

Daj da isplačemo skupa nove dane,

niti jedna kap da mi više ne ishlapi,

da se u toj kapi sjaji onaj smisao

zbog kojega svaka bol prestane.

13.01.2016. 00:21

Gozba ljubavi

Hvala Ti, Isuse moj, što sam i ovo doživjela da imam ponovo potomstvo svoje koje me je na neki način napustilo nekih davnih dana pa se sada vraća kao ruža rascvjetana iako u molitvama mojim sve je tako bilo kao sada. Hvala Ti na uslišanju po zagovoru velike majke Tvoje i naše, Djevice Marije.

Oprosti mi Isuse, moj Bože, što Ti se obraćam u ovom nezgodnom mamurnom stanju, znaš da sam morala do jutra ostati na slavlju, slušati najljepše komplimente ljudi prijatelja i rodbine i gledati kako nas sve udaraju emocije generacijske povezanosti. Staro i mlado, muško i žensko, sve je to slavilo i u sreći i prijateljstvu ludovalo. I Ti si znao doći na po koje slavlje, ali Tebe su slušali kako podučavaš. Pio si vina i gostio se pa rekao kako Te osuđuju što jedeš i piješ sa svakakvim ljudima i da su također osuđivali Ivana Krstitelja koji gotovo ništa nije jeo i nikada se nije opio od pića. Ljudima nikada nije pravo kada gledaju tuđe živote, ljudsko srce neprekidno osuđuje i sudi drugima.

Danas je čitanje o tome kako je majka Samuelova svoga sina izprosila od Tebe, kako je željela imati potomstvo i kako je dobila Samuela pa ga posvetila Tebi.

Prikazujem Ti potomstvo svoje da ga čuvaš i pratiš, pozoveš i obratiš ako sam ikada išta učinila dobra. Ako sam ikada pomislila da život nije pravedan, ako sam ikada što pretrpjela šutke, blagoslovi to sve i uzmi na dar za sve njih.

Uzmi od ljubavi moje koja se ne vidi, od mene koja sam rijetko emotivna da drugi vide. Uzmi sve moje suze, i one koje se nisu dale isplakati, uzmi moje brige i nastojanja i posveti za sve njih. Obrati nas, Isuse, i skrati svaku muku koju jedan čovjek ne može podnijeti. Daj nam zajedništva i prijateljstva, daj nam urednih emocija, daj nam malo suza radosnica kakve puštam ponekad na susretima s Tobom, suza ganuća pred Tvojom neizmjernom ljubavlju i dobrotom kakvu smo imali prilike vidjeti i čuti ovih dana. Pusti nas da se malo raznježimo, pusti nas da se u sreći sastajemo, pa i da radosno slavimo naše postojanje. U Tebe se, Gospodine, uzdam. 11.01.2016. 08:46

Zašto se Isus krstio

Bog ne može pogriješiti, Isus nije mogao učiniti nešto sebično, nije bio u iskušenju da se uzoholi ili da postane barem malo pohlepan za vlašću u svojim velikim mogućnostima, niti je mogao ikada bilo koju ljepoticu pogledati drugačije nego kao svoje ljubljeno dijete. Također ne može nikada biti zavidan ili srdit. Čak i kada rastjeruje trgovce pred Božjim hramom, Isus to radi nježno i pozitivno, s oštrim riječima istine. U tom Isusovom činu nije bilo nasilja nego odgovor na pasivno nasilje trgovaca nad Njim, nad Njegovim prebivalištem. Također nam Sveto pismo govori kako je Bog naš ljubomoran, ali to nije srdita i zavidna ljubomora nego bol zbog nevjere ljudi za koju ne postoji niti jedan jedini razlog.

Čovjek je, naprotiv, obdaren većom ili manjom sebičnošću, to jest brigom o sebi samome. Normalna i osnovna sebičnost je neophodna svakom pojedinom čovjeku za preživljavanje. U tu sebičnost uračunavamo i poriv za hranom, i poriv za održanjem vrste što su zapravo darovi Božji: glad je čovjeku prilika za traženje netjelesnih dobrobiti u svojoj dubokoj osobnosti i postojanju. Glad nas potiče na pripravljanje i nabavku hrane, na rad za sebe, a to je rad na svojem napretku. Glad, veća ili manja, uči čovjeka radu i stvaralaštvu, kreativnosti. Spolnost i potreba za drugim ljudskim bićem nas uči dobroti za drugoga i zajedništvu s drugim ljudima, dobrom odnosu i poštovanju prema sebi, drugom čovjeku i prema Stvoritelju. Sebičnost općenito uvijek u sebi nosi i potrebu za samopotvrđivanjem, potrebu za pohvalom drugih ljudi, potrebu za osnovnim dostojanstvom življenja.

Kada čovjek u sebičnim potrebama pretjera, postaje pohlepan i izbirljiv u jelu i piću; postaje nezadovoljan društvom oko sebe, onim drugim čovjekom prema kojemu se počinje ponašati bez poštovanja. Tko ne zna umjereno se hraniti, taj često ne vidi razliku između poštivanja partnera i obične sebične i pohlepne upotrebe partnera, taj pokušava iskoristiti partnera za svoje pretjerane prohtjeve. Taj nema osnovnoga poštovanja i temeljne ljubavi prema sebi i prema drugome pa nema niti ljudskoga dostojanstva i počinje tražiti potvrdu toga izgubljenog dostojanstva u obliku slave, stjecanja moći. Jednom riječju, pretjerana sebičnost izrasta u pohlepu, požudu i oholost.

Isus nije mogao učiniti ništa sebično, sve što je učinio i što čini, Isus čini za dobrobit čovjeka kojega ljubi kao sebe samoga. Trojstvenom Bogu nikada čovjek nije potreban ni za kakve ciljeve. Osobina Jednoga Boga je i ta osobina da Bog stvara sve iz ničega, stvara u Duhu Svetom i stvara Riječju svojom. Po slici svojoj stvori Bog ljudsko biće, po uzoru na sebe koji je stvarateljski, slobodan i prijateljski, koji stvori svu poosobljenu Mudrost kao prvo, po uzoru na sebe koji je nenadvladiv Razum i Um pa prema tome stvara i prema svojem mislilačkom obrascu, a rezultat i plod razumne misli jest govor i riječ.  Nije Isus postao čovjekom po uzoru na čovjeka nego je čovjek stvoren po namisli i riječi Boga Oca Stvoritelja  jer Isus je ta Riječ Boga koja je duhovna i zbog toga stvara vidljivo i nevidljivo.

Isus nije nikada morao pasti u grijeh da bi se solidarizirao s čovjekom do kraja. Padanje u grijehe je bezdan za čovjeka kojemu nema konca, a ne zna mu se točno niti početak jer je svaka, i najmanja kušnja toliko neznatna, a možda i profinjena da se ne može reći kada počinje i kako se svaka kušnja i grijeh može unaprijed spriječiti. Kada bi čovjek mogao izbjeći grijehe, bio bi Bog, a čovjek u svojoj biti stvorenja ne može to postati nikako. Bog stvara čovjeka samo zbog izobilja svoje ljubavi koja je stvaralačka. Zato čovjek i jest slobodan i stvaralački mislilac i zato svaki čovjek svoju slobodu mora učiti i naučiti pri čemu mu se razvija svijest do beskraja Božjega.

Jedino što je Bog mogao učiniti za dobrobit čovječanstva je bilo ono što je u Isusu poduzeo. Dao je čovjeku svoju Svetu Riječ kao svojega Sina Jedinca na oproštenje svih grijeha i grešaka kojih je posljedica smrt čovjeka, dao je oproštenje grijeha i otklonio sve kušnje i grijehe s čovjeka, a ostavio mu je slobodu izbora hoće li zatražiti oproštenje od Boga i kada.

 Zašto se onda Isus morao krstiti kad znamo da je krštenje oproštenje prvoga, istočnoga grijeha, a sam grijeha nije imao?

Jednostavno, krštenjem je Isus dovršio svoje utjelovljenje, rođenje i dolazak i silazak među ljude. Krštenjem je Isus došao do samoga srca svakog bivšeg, sadašnjeg i budućeg čovjeka da kad, tad prosvijetli svaku ljudsku dušu u koju se probio upravo poniznim uranjanjem u ono najgore u čovjeku, duboko u bezdan ljudskoga grijeha. Tek krštenjem Isusovim Bog završava svoje djelo i definitivno postaje čovjekom i to onakvim čovjekom kakav bi svatko morao biti.

Na Kalvariji će Isus ponijeti na svojim svetim leđima sve ljudske grijehe, samoga vraga koji nestade u vlastitoj grešnosti, odnosno smrti dok Isusa Otac naš nebeski uskrisi  kao Pravednika koji ne zna za grijeh pa prema tome ne zna niti za smrt onakvu kakvom je ljudi vide.

Isus nije mogao biti grešan, ali je kao Bog mogao ponijeti sve loše, sve grijehe i dati čovjeku sebe, a sebe je dao kad se utjelovio po Duhu Svetom i rodio od Marije Djevice i kada se krstio na rijeci Jordanu od jednog čovjeka pustinjaka Ivana Krstitelja.

Kad se čovjek odrekne grijeha, to jest pretjerane sebičnosti, preostaje mu odreći se i svoje osnovne sebičnosti postom, suzdržavanjem i molitvom Bogu. Tada postaje nesebičan, tada može ući u zajedništvo s Bogom koji ga očekuje jer je naučio dati sebe samoga drugome, a u tome mu pomaže krštenje. Bez Boga čovjek ne može postati zaista nesebičan i predati sebe drugome i kao što se Bog definitivno predao čovjeku krštenjem vodom od Ivana Krstitelja, tako Bog daje najveći dar čovjeku krsteći ga Duhom Svetim i ognjem svoje ljubavi kako bi čovjek postao sposoban biti nesebičan i i kako bi  mogao steći istinski spas od svojih grešaka i grijeha sebičnosti, kako bi od pohlepnog čovjeka postao stvaralac duhovni; kako bi od požudnoga stvorenja postao razuman i dobar partner; kako bi od grešnika postao dostojanstveno dijete, sin i partner Božji. 09.01.2016. 07:15

Svjetonazor

Lagano me dira noćni zrak po licu,

tiho sad se budim, zoru najavljujem

i čekam prvi zimski znak, onu pticu

koju prvu čujem i koja dojavljuje

da dolazi vrijeme potrage za hranom

jer će prvi posao biti mladi ptići

koji gladni su već s prvim danom

i kojima treba prvo sjeme stići.

Radujem se jutru u šalici crne kave,

vijesti sve su iste još od prošlog dana.

Već su dugo moje noći zdrave,

to je bio važan dio moga plana,

a sad radujem se novome početku,

zbog njega i nebo danas sniježi.

Bolje reći da se radujem svršetku

stare zime jer pristižu dani svježi,

dani mladi, dani ispunjeni nadom,

bilo kojom, čak i onom političkom

jer ću započeti opet s novim radom,

s novim ljudima i s novim svitkom

u kojemu redat će se prigovori

u slobodi mojoj, u slobodi silnoj

gdje i svaki drugi progovori

demokratski o slobodi umilnoj.

Moj je svjetonazor ptičje perspektive

i na meni najbolje se vidi

koliko je bilo povoljne aktive

da se svaka zvjerka malo stidi,

da se oni gore spuste malo sve do gnijezda

ako rano rane i ako su vrijedni

jer svi koji lete visom putem zvijezda

ne vole se naći gdje su bijedni

ili gdje su mali, gladni i smrznuti

kao mladi vrapci što se uvijek jave prvi

i kojima treba svatko malo spuznuti.

Oni raduju se najmanjemu, sitnoj mrvi

koja dovoljna je danu i lako se dopremi.

Od te hrane mlada ptica brzo jača,

ona kao prvi znak već proljeću stremi,

lako leti iznad smijeha, iznad plača.

Sad se sjetih mladih orlova i jastrebova,

kako li tek oni rastu prema klisovima.

Jedan vrabac ispod moga krova

znak je prvi zbivanja u visovima.

09.01.2016.  05:25

Vatreno krštenje

Još Ti želim govoriti. Od pregleda objektivnoga svijeta oko mene kojega subjektivno doživljavam, isto tako subjektivno gledam u Tebe, Isuse, koji si jedini objektivan. Duha si dao ljudima, svakome je oganj stigao na tjeme. Progovorili su subjektivno i ipak se u Tvojoj objektivnosti svi dobro razumjeli.

Smijem li reći da su ti plameni jezici s neba koji su se pokazali nad svakim pojedincem u narodu zapravo na neki način znak novoga rođenja u Tebi, to jest znak su rođenja naroda u cjelini i pojedinačno. Udahnuo si Duh svoj i dao novi život svima.

Kao što Gospodar nad vojskama stvori čovjeka udahnuvši mu svoj dah, dah slobodne volje i pada u grijeh, tako i Ti, Isuse dahnu s neba gdje sjediš s desne Ocu, pošalje Duha Svetoga, dobrog duha za svakog čovjeka, duha spasenja u kojemu se čovjek poželi krstiti.

Ti prilaziš kao jedina objektivna Osoba na svijetu, a prilaziš svakome u najvećoj intimi i u središtu ljudske osobnosti svakome posebno i u neki drugi čas. Prilaziš svakoga časa, ali Te ne čuje čovjek u svakom trenutku. Čovjek osobno i intimno doživi susret s Tobom kada Ti se otvori i tada kaže da si u tom času i k njemu došao. Tako čovjek Tebe doživljava subjektivno.

Svakome, kojega obratiš, prirediš nezaboravan doživljaj i daješ mu sposobnost pregleda čitave objektivne okoline jer si Ti tada sav u čovjeku i čovjek je sav u Tebi. I dalje ima slobodnu volju i pada u grijeh, ali ima načina upitati Te i zaprositi bilo što pa tako i oproštenje.

Tada kad si svima dao Duha, govorili su stranim jezicima i razumjeli se. Svi su slavili Boga.

Kada si apostolima svojim poslao Duha Svetoga bio je to rođendan Crkve Tvoje, kršćanske.

Dao si apostolima i sljedbenicima novu slobodu, slobodu ovisnosti o Tebi. A to je zaista ona istinska sloboda, dar vatreni koji pada kao blagoslov na tjeme, na čeoni režanj ljubljenoga čovjeka koji Te sluša i slijedi. Već prije su bili kršteni vodom, a sada ih krsti i rodi Duhom Svetim i ognjem ljubavi, ovisničke ljubavi i privrženosti Bogu i ljudima.

Život ljudski ovisi o dahu Božjem, a život vječni visi u Duhu Tvojem.

Zašto si se Ti želio krstiti kao pravi čovjek, vodom iz Rijeke gdje je Ivan Krstitelj krstio na obraćenje od grijeha, Ti koji si svet, to jest nisi u svojoj slobodi grešan kao čovjek? Želio si ispuniti sve što su proroci i Pisma o Tebi rekli, želio si ispuniti i nadopuniti Zakon Mojsijev, želio si uroniti u čovještvo jer si znao da si došao skinuti grijeh ljudski sa svakoga čovjeka. Prije Ivana Krstitelja nije postojalo krštenje vodom radi obraćenja ljudskih srdaca. Ivan se poslužio značajnom simbolikom pranja čovjeka od grijeha. A grijeh je uzeti plod sa stabla spoznaje dobra i zla.

To Tvoje krštenje izgledalo je bezazleno. Krstom Ti se je poslije bilo krstiti, Mukom i uzimanjem svih grijeha svijeta na sebe, smrću i pohodom podzemlja pa uskrsnućem Tvojim kao pravednika pred Ocem kojemu si uzašao na nebo.

I moje krštenje je bilo veliko obraćenje i ne bez muke, i dar Duha Tvojega.

Zašto bi bilo čije krštenje bilo manje vatreno nego što je bilo ono Tvoje na križu? Vatra krštenja Tvojega vatra je ovisnosti o ljubavi Tvojoj prema čovjeku, a za čovjeka je vatreno krštenje ljubav Tvoja koju mu nježno daruješ pomazanjem i u naintimnijem slobodnom središtvu svakoga od nas, ljudi, u duhu našem.

Kad si se dao krstiti na Rijeci, Tvoja vatra je dotakla samo Ivana Krstitelja koji Te polio vodom. Ivan je Krstitelj vidio Duha Svetoga u obliku goluba kako silazi na Tebe i time si Ti krstio samoga Krstitelja jer on Te je tada jedini prepoznao i u duhu svojemu vidio puno značenje Tvojega uranjanja u zemaljsku rijeku.  Posljednje što je Ivan Krstitelj učinio svojim sljedbenicima bilo je da im ukaže na Tebe: “Evo Jaganjca Božjega”. I krenuše sljedbenici Ivana Krstitelja za Tobom, krenuše i postadoše sveti apostoli Tvoji, Tvoja Crkva kojoj ćeš po uzašaću na nebo poslati Duha slobode ovisnosti o Tvojoj ljubavi i predanosti čovjeku. Taj Duh slobode ovisnosti o Tebi su nad ljudskim glavama oni ognjeni znakovi, oni plameni jezici i slavljenje Tebe, Boga na svim jezicima svijeta. 08.01.2016. 21:32

U danima Njegovim

O svemu i svačemu Ti želim reći, Isuse, svoju riječ. Slika svijeta mijenja se iz dana u dan, a ja uvijek imam predodžbu kako će već sutra sve biti bolje, kako ćeš sve okrenuti na dobro. Imam taj dojam već neko vrijeme da dolaze bolji dani ovome svijetu. Da li me na tu pomisao navode ratovi, krize, terorizam? Pa da, i to. Došlo je vrijeme koje ne može ni po kojoj osnovi potrajati. Lakše je nadati se brzom završetku ratova nego u miru strahovati od i najmanjeg sukoba. Usred poprišta dolaziš Ti i donosiš velike nade za narode i pojedince jer ipak se nešto kreće i svak se za nešto bori. Nema stagnacije, varljivoga mira u svijetu u kojemu se najviše i kuhaju ratovi, napadi, zločini, spletke, likvidacije i slično.

Mnoštvo se ljudi i naroda prepliće kao što se već neko vrijeme događa u virtualnom svijetu, od kada smo se umrežili svi uzduž i poprijeko. Nezaustavljivo se širi demokratski poredak i rezultira brojnim sukobima zbog ideologija koje se napuhavaju i šire velikom brzinom, učestaloću i velikom promjenjivošću. Svijet je zagazio u plićake i na staze duhovnosti jer u Duhu Tvome, našem Duhu Svetom iste su okolnosti: čovjek ubrzanim tempom raspolaže mnoštvom različitih informacija i svjesno i nesvjesno dolazi do samospoznavanja. Ljudi ne samo da nemaju vremena nego prakticiraju brzo i spontano zaključivanje, čovjek čuje najrazličitija mišljenja i komentare i proširuje mu se svijest, naglo i nezaustavljivo. I svi, i svatko želi komunicirati. Ljudi kušaju život, stvarni život, a ne onaj koji bi mogao biti jer nema toliko mašte koliko ima stvarnih raznovrsnih događaja.

Vidim Te u svemu tome, Isuse; vidim dobro tamo gdje mnogi govore da je zlo. I dobro govore, svjesni su što je zlo i postaju svjesni da su zli. Svjesni su zla na svijetu, i onoga sasvim profinjenog, a samo još jedan mali ili malo veći korak ih dijeli od spoznaje kako je to zlo koje ne izvire iz ljudskih želja za mirom i potrebe za nekim zalaganjem oko popravljanja sve ili samo neke štete svijeta. Zlo se danas lako proširi u obliku informacije, i najmanji čovjek na svijetu može si dopustiti da dođe na naslovnice zbog nečega o čemu samo prije nekoliko godina nitko ne bi ništa čuo i znao.

Od introvertiranih ljudi postajemo ekstroverti, sve je na stolu. Sva mišljenja, svi problemi ljudskoga života dobivaju pravo na komunikaciju prema velikom broju ljudi i iako mnogi nemaju internet, čuju sve od onih susjeda koji donose informacije s drugih i udaljenih krajeva svijeta. Svatko se izražava i time daje društvu mogućnost uvida u unutarnje stanje velikog broja ljudi, čovjek je u fazi kada dobiva dijagnozu. A kad dobije dijagnozu, čovjek zna s čim se mora nositi, artikulirao je problem i vjerojatno je na pola puta do izliječenja.

Čovjek je zao. To je dijagnoza. Usprkos tome, svaki čovjek se nada i bori za dobro, za manje zlo. Čak se i o globalnoj klimi dogovaraju svi, ali još ne znaju odluku i zaključak provesti u djelo. No, bit će. I to će biti uskoro. Bit će jer ima ljudi koji znaju kako se riječi provode u djelo, a imaju i pažnju kao pojedinci čije se mišljenje čuje po čitavom svijetu. Tako dolazi do usklađivanja dobrih mišljenja i dobre prakse, prakse na temelju koje ovaj zao svijet ipak opstaje već dugo. Dobri savjeti lakše se prihvaćaju upravo zato jer je čovječanstvo stiglo do spoznaje da je negdje bila greška u povijesti. Greške se ponavljaju u silnoj želji i potrebi da se ispravi što više grešaka u što kraćem roku jer će nam inače uskoro svima biti čak tri stupnja toplije, a to znači propast mnogih građevina ljudskih.

Duh ljudski je na djelu. I u crnom srednjem vijeku bio je tako duh čovjeka u položaju traženja brzog rješenja protiv prevelike prevage zla u svijetu. Srednji vijek je iznjedrio na taj način mnoge lijepe i humane ideje koje su se počele provoditi u djelo. Crkvi Tvojoj, Kriste, dobro su došli prigovori da se preispita i učvrsti. Sada i te ondašnje jako humane ideje propadaju jer čovjek je ipak zao.

Što god pokušalo čitavo čovječanstvo, zaključak je isti: čovjek je i dalje sam sebi najveći neprijatelj.

Uskoro dolazi, kao i toliko puta prije u povijesti, Božji zahvat, Tvoj zahvat, Isuse. Samo Ti možeš pomoći čovječanstvu sada, samo Ti možeš spasiti i izliječiti svijet koji pokušava naći rješenja za nove i goruće probleme koje danas već puno jasnije vidi.

Isuse, daj da progledam. Ako hoćeš, možeš me izliječiti. 08.01.2016. 20:17