Umor

Umor

Spoznala sam svoje vrijeme pravo,

ono upravo je prošlo

kao i sve što je bio meni cilj.

Još sam dobro, rekli bismo: zdravo

kao da je zdravlje sada došlo;

kao da je napeo se šilj.

A gdje sada, kamo poći,

čemu sebe posvetiti

sada kad je slobodna mi ruka?

Hoće li mi život proći

ili ću se osvetiti

samoj sebi za sto muka?

Hoćeš li mi sada dati

da ja budem opet ona mlada,

da ja opet imam svrhu

ili ću Ti samo skladati

kao iver sa svih klada

koje prosipaju krhu?

Novi život sad se rađa,

sasvim sebična sam bar na tren

da osjetim stigla li sam kamo.

Ne znam da li to je krađa,

da li zaludu mi gori stijenj

ili sve je slutnja samo.

Ne znam zašto snage nema,

zašto nije došla duši

ona zemlja obećana, zorna.

Kao da se ponoć sprema,

kao da me zračak guši;

umorna sam, umorna.

31.01.2015. 01:01

Žena od papira

Žena od papira

Ja sam zrela žena od papira,

starica na djevičanskim poljima

gdje moje slovo bojažljivo svira,

gdje ću  stihove proglasiti boljima

nego što je prazan prostor.

Vrlo brzo, kad ih sve ispišem,

nestat će mi onaj zlotvor

koji ne da ni da dišem,

koji uvijek mene straši

nevinom bijelinom

i po slovu mome praši

papirnatom prazninom.

Prazan papir izazov je meni,

olovka mi stara, prekaljena

koja svaki strah oplijeni,

nikada prežaljena.

Kada svojim grubim slovom

dospijem do djevičanskoga papira,

zauzdam ga pjesmom novom

koja nježno, krhko njega dira

da bi postao ispisana stranica

i nositelj mi stihova

kao plodna oranica

za sva slova njihova

i pjesma ga stihom slijedi

jer mi slova krije.

Tada papir nešto vrijedi,

više nego prije.

30.01.2015. 06:47

Zatvorena školjka

Zatvorena školjka

Jednog ću se dana sretna nacrtati

kao zlatna školjka, svakom zatvorena

da bih svakog pustila nasukati

brodove na spruđa oborena,

na planine sve mrke

koje sada padaju na mene.

One svaka prazne moje srke,

uzdahe mi što ih plijene.

Neću nositi ni biserja,

niti podložiti modre vale;

samo ću potražiti si zerja

što su moje muke dale.

Više neću gladovati, žeđati;

neće biti vihora sa strane.

Sve će mog života se poredati,

ja ću slaviti si skromne dane.

Svaka prijeđena mi stopa

bit će jedan obrok;

sve što sada moju dušu kopa

ima kratak rok.

Čak i sunce će mi zasjati,

grijati me kao svoje dijete;

ja ću svoje lice prati

na sprudima što sada prijete.

Tada znat ću da je moje doba,

da su snovi se ostvarili

i da sve je bilo samo proba

da bi anđeli mi sve podarili.

29.01.2015. 21:55

Propast uzaludnih nadanja

Propast uzalunih nadanja

Vječni plamen došao mi glave,

pitam se da l’ treba beznadežan biti

kada rastu prezelene trave,

kad se hoće nebo preko mora sliti

i kad  prostire se sunce nad oblacima.

A kad bilo je da toga nije,

kad se vjetar svojim kracima

previše u gore slije?

Vječni plamen krenuo mi smaći

svaki tračak beznadežnosti,

svaki treptaj kojeg neću više naći,

uzaludnu pjesmu prevelike nježnosti

prema duši ova gubitnika

zbog svih sjajnih težnji.

Dosta bilo mi je upitnika,

pada ju svi s mene prognanički svežnji,

ja se spuštam na rodnu si grudu.

Ja dolazim u svoj velikoj jačini,

ista takva koja je zaludu

gledala što neprijatelj čini

pa se tresla sva od nemoći i jada.

Sada znam u što moram ulagati

jer je jaka ona jedina mi nada

kojom će se svi životi skladati.

Sad će komad mojih nadanja

doći sav do svoje mjere.

U tome i jest poanta rađanja,

nema pobjede bez velike vjere.

28.01.2015. 10:27

Zar sam ikad sumnjala

Zar sam ikad sumnjala

Šaljem sve vibracije u jednom smjeru

koji vodi suprotno od moje luke

što se smjestila, samo za provjeru,

sred velike i zdušne buke,

tamo gdje si se našao ti.

Prevelika je panika u sreći

jer me odazivom svu razgori

pa mi tremor postade još veći.

Zar sam ikad sumnjala,

zar ja nisam vjerovala u to

kad se duša je napunjala

kao zgarište drago i sveto

tvojim žarkim molitvama?

Sjaj me svu obuze tvojega strpljenja;

zasjala je ista panorama,

uvijek ista za sva pokoljenja,

tako poznata iz mojih snova,

tako puna očigledne nevjerice

kao oči ispred grobna Pokrova;

ona oduvijek mi stvara drhtavice.

Nakon tako puno vremena neznanja,

puste vjere, ljubavi i sjećanja,

evo ploda samopouzdanja

bez velika vijećanja,

bez i jedne riječi.

Ja te gledam sada preda mnom

i tko da mi tebe spriječi

bilo kakvim smijehom ili snom?

27.01.2015.  22:08