Povijesni nesporazum

Možda život ide sporo,

dosadno i monotono,

trnovito i oporo

kao neko mrtvo zvono.

Svima pjevam note spasa,

svakome ostvaruju se želje,

ali nitko još ne stasa

protiv crne znatiželje.

Ne vjeruju ruci Pravde,

misle naivan je govor čist,

snuju pobjeći odavde

gdje ne otpada ni jedan list,

naokolo nešto bolje čovjek traži,

požudnim se mjerilima ravna.

Kao ženu, moju dušu samo Duh osnaži,

samo Ljubav, ona jednostavna

o kojoj ni jedan čovjek ne bi znao;

ako taj i zna, ne nalazi para

nego samo gleda gdje bi krao

od svih žena samo malo žara.

Još je teže kad se hoće kupiti

sve što nalik Ljubavi je, ali nije,

ono što i vrapci znaju upiti:

samo prava Ljubav ljude štiti, grije.

Ali jao! Svi tad žele rukovati

ljubavnim ponašanjem;

nitko Ljubav tu ne shvati

pa se muči samo s oponašanjem.

Ovaj svijet samo jednu službu ima,

to je Savez vječni s Bogom slavnim

koji jedini zna baviti se ljubavima.

Čovječanstvom vlada nesporazum davni

protiv kojega naš Bog načini Savez.

To je samo jedno: Sporazum u svemu

gdje je Ljubav istinita dobar navez

što ga stvori svatko tko se klanja Njemu.

Samo ljudi, jedini od svega stvorenoga,

pamet imaju i razgovora moć.

Savez je zadatak ispred svemogućeg Boga,

još od Adama i Eve kad je pala noć.

Vremeniti je svijet jedna povijest poremećaja

u komunikaciji za Boga i za ljude.

Samo onaj Lažac cvate koji traži sjaja,

Djelitelj što muti vodu, čini jadne lude,

i od Boga rado lažljivca bi načinio.

Kada čovjek čovjeku prilazi, samom sebi laže

da bi nekom ljubav pravu hinio.

I od pamtivijeka ljudi krivu sreću traže.

01.09.21. 15:57