Usamljeni jauci tišine
govore mi da bez nadahnuća
neće stati dok ne mine
ova slabost odreknuća
jer ne sanjam više ove noći.
Preokret se dogodio,
ovaj stih mi neće proći,
nije zdravlja porodio.
Tebe, Bože, tražim,
Tebe gledam naći
srcu koje snažim
u predjele zaći
gdje ne prebiva ni žal,
niti jauk nepotreban,
niti ove zemlje kal,
nego jedan trag od neba.
Kad bih znala ponoviti
te nebeske savjete i riječi,
svoju pjesmu obnoviti
kao udaljenu stazu mliječi
kad se noćno nebo vedri,
hvalila bih poniznim Te sluhom
kao da mi lađa opet jedri,
kao kad me častiš Duhom.
Dođi, Kriste, Duše Sveti,
na zemaljske ravni;
dođi, Tijelo k ovoj klijeti
kao Bog pradavni,
još iz onih dana
velikoga obraćenja,
da ta suza slana
kapne sa svog stijenja,
da Te hvali, plemenita,
da Te blaguje do vijeka,
ova staza vremenita
da okusi od božanska lijeka.
09.09.2021. 04:30
No comments:
Post a Comment
just do it