Uskoro mi ponoć stiže
kao tat i kradljivac u srcu mome
koji obećava slatke križe,
obećava sve oluje srca, udare i grome.
Neću otvarati kapije na dvoru,
niti zasjede ja ne bih podmetati
jer ja ne čekam na noćnu moru,
niti mi je obrambene snage pokretati
već je meni otvarati dušu, žednu
svake kapi, svakog treptaja i zvuka
što me vode izvoru premednu
do kojega nikad ne dopire ruka.
Sada u pomoć Te zovem, Kriste, Cvijetu
svake staze vrta u kojemu snivam,
ponekad i pjevajući dalekome svijetu
kakva ja ne poznam, nit' uživam.
Moje cvijeće skromno Ti mi blagoslovi
što ga napajaš iz nebeskih visina
i na svaku molbu moju koja Te oslovi,
daješ njemu svoga nektara i vina.
Neka čuje Tvoje zvuke i sve Tvoje glase.
Makar jednim tirajem sebe će pronaći
zrelim rasti nebu s kojeg sipaš spase;
svojim listovima Tebe će dotaći.
Kada samo jednu bi okusili kap
kakvom si me pojio u mojim snima,
niknuo bi onaj nježan, prvi lap
što sam gajila ga danima i noćima.
13.05.2019. 22:01
No comments:
Post a Comment
just do it