Naišle su mnoge čudne zvijeri
ovih dana, Bože, u Tvoj vinograd.
One opiru se nadanju i vjeri,
kao da je nepoznat im težak rad.
Kao čopor svinja srljaju niz litice,
presnažna im povampirena sloboda.
Prepune su jala njihove im plitice
pa se pjene kao uzavrela voda.
Ne znaju da oduvijek je tako
da je priroda u mozgovima ljudi
pa prevrću ljubav naopako,
njihov duh im protiv svega sudi.
Ne znaju ideje svoje usmjeriti
jer su one, kažu, nepostojeće.
Da bezumnika! Žele djecu uvjeriti
da sav život Duha uzaludno prolijeće,
a ni sami svoga duha svjesni nisu.
Valjda ga ni nemaju, ni pameti
što je nizbrdo se prolila po klisu
i završila si kratak život k'o u zameti.
Ipak, oduvijek je toga ovdje bilo.
Znam da žališ narod koji nije Tvoj,
kojemu se propadanje svijeta snilo
pa sve kreću u svoj zločinački boj.
Neka bude, uskrsnut će sva tjelesa,
u slobodi svojoj vjerovati neće
da su, trule, ostavila ih Nebesa
gdje se iskovalo izobilje vječne sreće.
04.09.2021. 08:15
No comments:
Post a Comment
just do it