Putovanje u ništa

Prošlost ni toliko nema

blagodati i bogatstva, niti godi,

koliko je čovjek cijeni.

Samo kad je davna anatema,

kad se iznova dogodi,

ona suprotna je stalnoj mijeni.

Bezbožnici dvoje, ne, oni ne znaju

da ta mijena nije trajna,

da je srce ljudsko vječno;

njegove vrednote uvijek traju,

ono zauvijek je neizmjerna tajna.

Strujanje je korito mu tečno

krvi koja nosi dane stare,

noći, dane buduće, i nove,

i sve prošle događaje.

Duh mu Sveti umnožava dare;

što je dulje, to ga više zove,

prolazi kroz mnoge naraštaje.

Vječna borba ne postoji,

srce uvijek u vis krene

odlukama kojim predodredi

kako će se nastaviti to što goji

da razotkrije te guste mrene

što mu spadaju i jedna drugu slijedi.

Jednom kad se istina pojavi,

ne možeš je više preskočiti,

ne možeš se vratiti u ništa.

Bog te čeka i, kada se objavi,

tada će te predvoditi,

duša će ti biti ona stara, ista.

11.02.2020. 12:25