Sloboda na lancu

Glava I

UVOD

1.1. Crimen populi

Glas naroda kao da ne postoji, glas naroda je glas medija koji stvaraju rejting. U modernom izričaju to se naziva populizmom.

Populistički stil medija i u medijima nalikuje diletantskim pokušajima vladanja i savladavanja novinarstva kao profesije te obiluje kritikanstvom.

Ovdje, naravno, postoje hvalevrijedne iznimke koje poznaju ozbiljni čitatelji naroda.

Pojam konstruktivne kritike ne čuje se ili se pretvara u destrukciju koja vuče korijene od pamtivijeka, a naročito od humanizma od prije petstotinjak godina.

Svjedoci smo rasta liberalističkih ideologija koje se uvlače u medije, u narod, u zakone. Čovjek je okrivio srednjovjekovnog Boga za sve grijehe i revolucionarno krenuo u slobodu, slobodu od Boga koji osuđuje, ali i oprašta grijehe. Čovjek je krenuo putem smrti.

No, jedino nam Biblija otkriva u svjetlu vjere je li sloboda naša istinska, je li ona blagoslov ili prokletstvo.

Glava II

SLOBODA ZA GRIJEH

2.1.Populizam

Ono što je popularno, nije uvijek i najvrijednije kvalitete. Često ono što je vrijedno svake pažnje, nije popularno.

To se događa jednostavno: u medijima se narodu serviraju popularni članci koji su najgledaniji i najčitaniji da bi ljudi što više kliktali po tim naslovima; svaki klik, kao i svaki bod, donosi još veću gledanost i čitanost. Tako se stvara rejting.

Mediji ne jamče stručnu procjenu već samo popularnost.

Ono sve što je vrijedno i dobre kakvoće, kvalitetno, primijeti se iz daleka, to sve znaju i nestručni slojevi, i mediji, i profesionalni gledatelji i čitatelji, ali ne razumiju svi dobro sadržaj i poruku te ih ne tumače svi uvijek ispravno.

Do kvalitete se, između ostalog, dolazi s puno truda i uz mnoge greške koje se uporno ispravljaju i popravljaju iako često poneka greška ostane ili se dogodi nova greška. Zato su nam potrebne stručne procjene koje razlučuju grešku od uspjeha i koje točno prepoznaju koji dio je bolji od ostalih dijelova cjeline.

Glavni posao nestručnoga novinarstva je upravo u tome da pronađe tuđe greške, a ne kvalitetu te da te greške istakne kako bi svi kliktali na te istaknute naslove pa se na takav umjetan način stvara gledanost i čitanost, to jest popularnost i rejting.

Nikada populus, to jest široki slojevi nisu dovoljno stručni, a medijaši ih još više unazade i tako stvaraju površno javno mnijenje gdje izgleda kao da narod ne zna što valja, a što ne.

Čovjek se može obraniti od toga teško, možda samo ignoriranjem.

Mediji su mjestimično čista stihija, najveći grijeh u narodnim i nenarodnim slojevima; oni su živahan primjer kako blagostanje i bogatstvo čine profesiju i njezine stručnjake nestručnima. Naši mediji bi mogli konkurirati za svjetsku antologiju ljudske neozbiljnosti koja se pripisuje prostom puku.

Tako nastaje negativna popularnost, a to se popularno i nezasluženo naziva kritikom.

Kritika mora biti pozitivna i konstruktivna, inače nije kritika, niti istinski kritički osvrt.

2.2. Konstruktivna kritika

Konstruktivna kritika ne traži greške ili ne traži samo greške već gleda i pozitivno i nalazi uspješnu kvalitetu, a osvrće se i na sve ono između. Ona prije svega sadrži napomenu o tome što bi moglo biti bolje ili još bolje. Za konstruktivnu kritiku je potrebno imati stručno znanje, opću kulturu i puno dobre volje, a ne srdžbu, zlobu i optužbe; bogati mediji vladaju ovom zemljom na najgori mogući način: čine od lošega materijala loše novinare.

2.3. Loši novinari

Loši novinari čine loše vijesti.

Loše vijesti čine loše rejtinge i povećavaju popularnost opće gluposti i površnosti te postaju banalne.

Loši novinari podučavaju populus kako biti blesav, kako griješiti pa postati popularan što je bolje nego obogatiti se.

Popularno je naći najveću grešku pa je isticati.

2.4. Loši mediji

Loši mediji dovode na vlast loše stručnjake, diletante.

Diletanti su u prvom planu, uvjereni da su pravi ljudi struke i pametnjakovići pa uvode revolucionarne mjere i zakone koji su općeniti, bljedunjavi, nestručni i – loši.

2.5. Loši zakoni

Loši zakoni uništavaju ljude, to više nije bezazleno glupiranje.

Loši zakoni mogu kazniti onoga tko govori ili čini dobro, tko ima znanja i stručnosti, dobrog odgoja i široko kulturno iskustvo.

2.6. Loša kritika

Sve to počinje lošom kritikom.

Filozofija humanizma od prije petstotinjak godina donijela je nehumani globalni mentalitet i revolucije kojima se urušavaju temelji, sve dobre stvari koje nije poželjno rušiti ili mijenjati kao neka pogrešna djela.

Umjetnost dokazuje ove tvrdnje jer ona postaje lagodan način života, a pri tome i gubi često na kvaliteti.

Lagodan život je najveći san humanizma, to bi bio život slobode, a sloboda u današnjem popularnom svijetu znači živjeti poput zvijeri koju je netko pustio s lanca.

2.7. Liberalizam

Slobodu, to jest liberalizam su izmislili ljudi koji su se umorili od predanog rada i mukotrpnog učenja.

Sloboda u takvom smislu riječi znači da čovjek nije slobodan.

Sloboda u tom smislu znači da čovjek smije, može pa čak i mora uništavati drugog čovjeka.

Glava III

SLOBODA OD GRIJEHA

3.1. Čovjekova sloboda

Moglo bi se pričiniti da neki biblijski tekstovi ne priznaju da u čovjeku postoji stvarna sloboda izbora – toliko sveti pisci naglašavaju vrhovništvo Božje volje:

„Tako dakle: iskazuje milosrđe komu hoće, a čini tvrdokornim koga hoće.

Ti ćeš mi, bez sumnje, reći: Čemu se Bog onda tuži? Ta, tko se može oduprijeti volji Njegovoj? O, čovječe, ta tko si zapravo ti da se usuđuješ prigovarati Bogu? Zar će rukotvorina reći svome rukotvorcu: 'Zašto si me ovako načinio?' Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga glinenog tijesta napravi jednu posudu za plemenitu, a drugu za neplemenitu upotrebu? (Rim 9,18-21)”.

No, ovdje je važno ne smetnuti s uma težnju semitske misli da izravno sagleda božansku uzročnost, ne spominjući drugotne uzroke koje ipak ne poriče.

S druge strane, važno je u Božjoj volji lučiti razne stupnjeve i načine: Bog ne želi na isti način spas svih ljudi: „To je dobro i ugodno pred Bogom, Spasiteljem našim, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do potpune spoznaje istine (1Tim 2.3-4)”. Bog ne želi vječnu smrt okorjela grešnika već: „Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini (Ez 18,26)”.

Iz Pavlove tvrdnje o „Božjoj odluci koja je učinjena po slobodnom izboru (Rim 9,11)” i o predodređenju (8,29 sl) nije opravdano zaključivati da je ljudska sloboda samo obmana.

Zapravo, sva biblijska predaja pretpostavlja da je čovjek kadar donositi slobodne odluke: ima uvijek mogućnost slobodnog izbora i u isto vrijeme odgovornost.

3.2. Blagoslov ili prokletstvo

Već od izvještaja o prvom grijehu pa dalje u čovjekovoj je vlasti i u vlasti ljudske volje da izabere blagoslov ili prokletstvo, život ili smrt; može se odlučiti za obraćenje, i to sve do kraja života. Na svakome je da stane na put koji vodi u život i da na njemu ustraje: „Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji njime idu. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze (Mt 7,13-14)!”.

3.3. Okriviti Boga

Pavao prosvjeduje protiv huliteljskih namjera grešnika, koji misli da može okriviti za nepravednost Boga koji ga pravedno osuđuje: „Ali ako zbilja naša nepravednost ističe pravednost Božju, što ćemo onda reći? Zar nije Bog nepravedan – govorim po ljudsku – kad pusti maha srdžbi? Daleko od toga! Jer kako bi inače Bog sudio svijet? Ali ako je zbilja mojom nevjernošću Božja vjernost još više zasjala Njemu na slavu, zašto da još budem osuđen kao grešnik? Ne vrijedi li: 'Činimo zlo da bude dobro', kako nam neki klevetnički pripisuju i tvrde da mi to naučavamo? Oni zaslužuju kaznu (Rim 3,5-8)”.

Sveti pisci nisu uklonili prividno proturječje između Božjeg vrhovništva i ljudske slobode, ali su dovoljno rekli da bi se moglo shvatiti kako su i Božja milost i čovjekovom slobodan posluh nužni za spas. Vidi Dufour, str.789-796.

3.4. Sloboda djece Božje

Samo i tek je Krist taj koji uspostavlja stanje savršene i konačne slobode za sve one koji prianjaju uz Njega u vjeri i ljubavi.

Isticanje načela istinske slobode, vjeru koja prihvaća Isusovu riječ nalazimo kod Ivana Apostola i Evanđelista: „Istina će vas osloboditi; ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni (Iv8,32.36)”.

Kršćanska sloboda ima odjeka na društvenom planu, ona je dostupna robovima upravo kao i slobodnim ljudima (Poslanica Filomenu), ali za nju se ne traži promjena društvenog položaja. U onodobnom grčko-rimskom svijetu, u kojemu je građanska sloboda bila sam temelj dostojanstva, ta je činjenica izgledala paradoksalno; ali tako se očitovala ona mnogo odlučnija vrijednost oslobođenja koje donosi Krist.

To nisu ideali mudraca, stoika i drugih koji su razmišljanjem i moralnim naporom nastojali steći savršeno gospodarenje sobom i učvrstiti se u nepovredivoj nutarnjoj mirnoći. Oslobođenje kršćaninovo nipošto nije plod neke apstraktne i bezvremenske nauke: ono je plod povijesnog događaja, pobjedonosne Isusove smrti, i osobnog dodira: prianjanja uz Krista u krštenju.

3.5. Vjernik je istinski slobodan

Vjernik je slobodan kao prvo zbog toga što se oslobađa grijeha koje mu Bog oprašta i zaboravlja te ga čini iznova živim, iznova rođenim.

Vjernik je slobodan jer u Kristu ima mogućnost živjeti u prisnosti Oca, a da ga ne sputava u tome niti grijeh, niti smrt, niti zakon.

„Bog nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenoga Sina u kome imamo otkupljenje, oproštenje grijeha (Kol 1,13 sl)”.

Nestankom grijeha smrt gubi 'svoj žalac (1 Kor 15,56)', ona je poražena i kršteni više ne robuju strahu od smrti (Heb 2,14 sl) i 2 Kor 17sl:

„Zato je u svemu morao postati sličan svojoj braći da bude veliki Svećenik, milostiv prema ljudima i vjeran u odnosu prema Bogu da okajava grijehe izabranoga naroda. Budući da je sam trpio i bio kušan, može pomoći onima koji stoje u kušnji”.

Otpočela su posljednja vremena, očekivanje uskrsnuća u slavi i u potpunoj i savršenoj slobodi (Rim 8,23).

Mi smo „prešli iz smrti u život” (Ivan) ukoliko živimo u vjeri i ljubavi.

U novom stanju norma našega ponašanja nije samo zakon već poučljivost u Duhu Svetom, izlivenom u naša srca. To je Pavlovo spominjanje zakona Kristova koji se sažima u ljubav, a kršćani ga spontano ispunjuju, poticani Duhom jer „gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda (2 Kor 3,17)”.

Glava IV

NOVI ŽIVOT

4.1. Novo srce i novi duh

Dakle, Ezekiel 18,27 sl: „Ako li se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti.

Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh. Zašto da umirete, dome Izraelov? Ja ne želim smrti nikoga koji umre – riječ je Gospodnja. Obratite se, dakle, i živite!”

Glava V

ZAKLJUČAK

5.1. Sretna sam što vidim svoje grijehe, kad ih vidim, jer tada se mogu ispovjediti, predati Kristu svu prljavštinu i nakupljeno smeće.

Sretna sam kad odem na ispovijed jer znam da ću se preporoditi i da ne moram u svoje prošle grijehe više gledati, zaboravlja ih Bog, zaboravljam ih ja.

Sretna sam kad se oslobodim svojih grijeha jer tada iznova čisto živim.

26.02.2020. 06:21