Odaziv na ljubav

Samo Ti me znaš u srži,

samo Ti dolaziš uvijek

kao dodir lahora i stijeg.

Samo Tvoja duša mene drži,

samo Tvoja riječ je lijek

kad me gaze, tjeraju na bijeg.

Samo Tvoja pratnja mene k sebi vraća

i Marija, Majka, Tvoja prethodnica,

što me povela za ruku kao dijete.

Samo Tvoje srce srca se moga laća;

tješilo me, ljubilo kada bijah poganica.

Kao ljubavniku stihovi mi samo k Tebi lete.

Ti si me poznavao u najvećoj bijedi

i u boli čitava života moga;

Ti učini da ja nisam od ovoga svijeta

već gdje srce neko najtoplije vrijedi,

srce koje dobro čuje jedinoga Boga,

dušu koja izgara da gorjela bi sveta.

Više puta si me rodio u svojoj ruci,

začeo me kao strašilo uz cestu,

polio me Duhom kao nikoga svoga;

ja sam Tebi cilj i plod sam Tvojoj muci,

moje srce broji svaku Tvoju čestu,

svaka suza mi je treptaj oka Tvoga.

Neuka sam, Tebe slušam, Tvoja čuda,

vjerujem Ti kao što se i Ti uzdaš sav u mene,

ali to sve ovom svijetu prolazi kroz uši.

Tebe traži, Tebe žeđa ova stara luda,

samo zato što zauvijek pamti crne zjene

i zbog toga što je kao ranu nosiš još na duši.

28.02.2020. 18:54