Prave ruže

Dani balada,

krasnih slogana

i starih soneta;

dani parada;

iz ljubavi prognana

istina sveta.

A ljubav ona

kao da bila nije,

pod prozirnim velom,

poput poklona

koji se prolije

po srcu cijelom.

Dragi je daleko,

duša treperi,

anđeli slave

zauvijekom.

U svijetloj vjeri

ruže su prave.

Rastu iz Drveta,

na Križu cvatu

i što tu može

psovka kleta,

pamfleti u ratu,

starenje kože?

Dugogodišnja trajnost

probodena dlana,

prikucana prsta;

srčana bajnost

svakoga dana -

- posebna vrsta

odana Lica

bez krinke, odijela.

I Drvo pati,

i na njemu ptica,

od sveta Tijela

od svete Mati.

I bok, krvavi bok,

rupa na duši,

prodirnuta srča

kao vremenski tok

koji se sruši

od jedna grča.

Dani balada,

krasnih slogana

i starih soneta;

dani parada,

iz ljubavi prognana

istina sveta.

I još se smiju,

a Isusa boli

čitave godine.

Jedu i piju

jer tako se voli,

moj Gospodine.

Što kad se vrati?

Za taj jedini

u godini dan

hoće li znati

na nekoj ledini

da im je stran

ljubavi Kralj,

Punina,

Širina,

veliki Dalj.

Dubina,

Visina.

Poslije zaborave.

U ljubavnom žaru

uvelo cvijeće,

a ne ruže prave.

I leže u paru

zgažene svijeće.

13.02.2020. 21:38