Duševna oluja

Prodala bih stihove svog imena

da si kupim čiste ruke,

da se riješim krimena

i da isplovim iz luke.

Noć je mrkla,

jugo je, nevera.

I mržnja bi crkla,

i grijeh, i nevjera.

Pokraj mene supatnici

usred strašna vjetra;

trgaju se kao ratnici

da se dokopaju svjetla.

To su moje sve grehote,

promašaji, propusti,

maltretiranje mekote

i oblaci gusti.

Riješit ću se nečistoća

da mi prođe muka ova,

da me pusti ona zloća

koja ne da ni do snova;

da prekinem grijehe prije zore,

zaustavim sve oluje,

uzburkano more,

u plićaku struje.

Prije sunca ću isploviti,

puno prije Sudnjeg časa.

Krista, Gospu ću izmoliti

da me drži moja trasa,

jaka kao podmornica

ili kao anđeli u letu.

Spasit će se ova sumornica

kao pčela na svom cvijetu,

kao stari, prokušani stvor

što ga vodi Bog te luke

koji i na moru ima dvor.

Klanjat ću se ispred Isusove Muke.

18.02.2020. 16:20