Prelijevanje vječnosti u srcu

Stihovanje ovo nije mrtvo, nije slom,

a i kad bi trska napuknuta bila,

za nju ne bi bilo straha.

Čak i tinj od vatre, tu, u srcu mom,

koja čitav život mi je otopila,

neće gasnuti bez svoga daha.

Nije ovo niti puko otiranje

već je volja moja Bogu podvrgnuta

pa se bestežinski prelijeva sred zraka;

čini se da često je kontriranje.

To je kao neki zakon moga puta

koji podlaže se kao voda mlaka.

Prošla noć je bila kao napunjena ptica

koja mi je zapjevala pa me zvala,

a ja sama ne znam reći svoje ime,

ono koje nosi oko srca moga ogrlica.

Niti nebesko si ime nikad nisam znala

iako me često Bog poziva, zajedno sa svime.

Zato znam da noći su zaboravljeni snovi

jer kad svane jutro, ono križno drvo daje.

Mnogi ljudi, čak i brda, mora, zvijeri

jedni druge dozivlju za život novi

i propituju se međusobno koliko to traje.

To ne vrijedi, samo Bog te može pozvati u vjeri.

Prema tome, nitko me ne traži i ne gura

do li Duh o kome visi moja priča;

Zov je srca moga, Svjetiljka je mojoj stopi.

Samo činim ono što nalaže moja ura,

uzimam svoj križ, odraz Njegovoga lica.

Za Njim kročim dok se srce moje topi.

27.02.2020. 18:20