Isusovi ponori

Odem češće u ponore tmine,

daleke i prijeteće u slavi,

gdje opasnost nikada ne mine,

gdje se uvijek i tjeskoba javi.

Tad odjednom hladovina laka

koja glavobolju liječi,

koju blagoslivlja vjeđa svaka,

vruće i u izobilju riječi.

Predivno je odmarati dolje,

ispod svaka kamena i stijene;

to je ponor tame, čisto golje

koje nema svjetla, niti sjene,

nema predrasuda, ni težine

nego samo prostor olakšanja,

kaplju predivne svježine

kojom duša živi obasjana.

Tada moždane ne vriju,

tada žarko sunce već ne boli,

a vene i srce još mirnije biju,

pritisak ne tlači sluh mi goli.

Ti si, Kriste, Bože moj.

Tvoje ruke, blagoslovi,

utaženja golem broj.

Križ i muka Tvoja me osovi.

Nema spasa pod nebeskim svodom,

nema neke druge tajne, veće;

samo Ti obdaruješ slobodom

jer si glavni izvor kušnji, nevolja i sreće.

23.02.2020. 06:05