Mi
smo sveti dašak od života,
mi
smo život, zaljubljen u Boga,
mi
smo loza što se oko
Trsa svija
da
bi ploda darovala, životnoga pota
jer
se njime poništava djelovanje zloga
koji
naokolo vreba kao zmija.
Mi
smo, tako, neke milostive riječi.
One,
kad se spoje, smisao su svega
što
bi s Trsa imalo se piti.
Mi
smo muk i šutnja koja sunce spriječi
da
ne opije nas fina, slatka žega
što
nam daje duši u životu imati i biti.
Na
nas padnu svježe kapi oporosti
i
po našim dlanovima kližu
kao
nježnost, kao pažnja čista
da
operu prašinu od konačnosti
što
je razbio je Bog na križu,
koju
presreli su gromovi od Krista.
On
je Trs nam što suhoću blaži
vječnim
nadahnućem svoje krvi
da
bi zemlji bilo pitko vino;
to
je ono što u nama još ponetko traži,
od
čega se ovaj svijet razmrvi,
to
je Majka koja djecu zove svojim Sinom.
Kada
vriju sveti
plodovi
božanski,
tada
kušnja
velika je, dugotrajna;
dašak
se obradi kao blatna glina
koju
melje, mučno
gazi
stup lončarski
dok
ne postane na suncu kaplja sjajna
da
se nudi svijetu kao
izobilje kruha, meda, vina.
29.02.2020.
04:30
No comments:
Post a Comment
just do it