Crveni i bijeli lampaši

Već odavno svijet ne sanjam,

niti naše vedre zajedničke sate

jer u samotnosti toj se klanjam,

jer iz naviklosti molim za te.

Sve te češće viđam, u srcu pronađem

i sve više mi izgleda običan dan,

kao da su vjetrovi mi napustili lađe,

kao da je ova naša odaja san

kakav sanjati se nikad nisam usudila.

Eto, ipak, i bez puno zasluga,

postadoh i zdrava, makar i do ludila,

a ostadoh onaj isti tihi sluga.

Šećimo do groblja staroga grada,

tamo jesen ispratila svoje lišće.

Tamo kapi cure jer već dugo kiša pada,

šušti i ne plače, samo mira ište,

samo da je ovo i da nije gore,

da se umire polako gdje su naši,

da oluje ne plove na daleko more

i da zatinjaju crveni i bijeli lampaši.

31.10.2019. 17:07

Pustinjsko cvijeće

„Nek se uzraduje pustinja, zemlja sasušena,

neka kliče stepa, nek ljiljan procvjeta." Izaija prorok 35,1 Božji sud

Pustinja je prokleto, besplodno područje na kojemu nema blagoslova.

Ako nekad zalutamo tamo pa se nakon izvjesnog vremena vratimo, izlazimo kao drugačiji ljudi.

Mnogi odlaze tamo, slaveći Boga, kao da se oslobađaju pritisaka i utjecaja svijeta i okoline, mijenjaju se, doslovno se obraćaju svojoj dalekoj ljubavi koju slušaju kako im govori dok se trude shvatiti informaciju.

U pustari se ljudske molekule prestrojavaju, ljuske spadaju s očiju pa čovjek počinje gledati sa stajališta budućnosti na sve, na život i smrt, na pustinju, a gleda i sa stajališta ljudske smrti.

Tako čovjek kao da također gleda smrti u oči i svjestan je svoje krhkosti. Tim je veća ljubav njegova prema Bogu i sve više Ga slavi, a Bog mu govori: „Primi se čvršće za mene jer te vučem van iz baruštine.”

Bog te zove u pustinju jer hoće da se rodiš odvojeno od ostalih, u samoći, gol i bos. U toj rađaonici su ti pri ruci liječnici i babice, svi sveti i anđeli, majka Marija, a Isus te drži za ruku i govori ti riječi koje oblikuju tebe kao novu osobu, opisuje točno tko si i što si dok Duh Sveti u ljubavi vrši rad tvoga rađanja i preobraženja u Božjem naručju. Tu je čovjek siguran.

Preobraženje Isusovo je Isusov izlazak čija kopija je tvoj izlazak i rođenje iz vode i Duha Svetoga. Isus je Mesija, novi Mojsije koji ima točan zakon ponašanja i djelovanja za svaku malenkost i za svaki detalj tvoga života, formaciju tvojega lica i tijela, tvoje duše, identiteta, tvoje osobe.

Duh Sveti ostvaruje slavu kojom se Isus slavi u tebi. To je slavlje, ljubav, obožavanje, poistovjećivanje, obraćenje i promjena.

Znak velike slave Božje je jako svjetlo, znak da se čovjek rađa u raju, a to je Isus i Njegovo svjetlo. Slaviš Isusa i zračiš Isusa oko sebe, a djela dobra činiš.

Pustinjski Božji narod mrmljao je u pustinji bez mesa, vode i čvrste, ali ropske egzistencije. Mrmljao je zbog okusa i opipa, a vid i sluh im bijahu zakazali.

Umjesto egzistencije u zemlji ropstva postojala je egzistencija u vjeri u Boga. To je bilo mučno, to je bila kušnja koja čeliči i osposobljava ljudsko srce da zaboravi na uobičajeni način života i da se prepusti brizi Boga kojega se ljubi slavljenjem i poslušnošću. Tada Bog učvrsti svoje naručje, daje čudesnu hranu i vodu. Pustinjska kazna postaje sredstvo spasa za čovjeka. Možda je najljepša spasenjska posljedica Istočnoga grijeha baš ona Božja Riječ, Božji Sin koji je raspet na drvo križa koje kao da podsjeća na drvo spoznaje dobra i zla koje postade križ za čovječanstvo.

Od ujeda pustinjskih zmija Bog spašava pogledom na drvo s mjedenom zmijom. Time pokazuje svoju slavu i svetost.

Grijesi su kao otrov u međuljudskim odnosima. Čovjek se otruje svojom ljubomorom, pakošću, srdžbom i zavišću, a to ga nagoni da uzima protuotrov: još više srdžbe i zavisti.

No, čim čovjek riješi jedan, samo jedan grijeh, nađe se u pustinji, u rađaonici gdje ga zove Isus da se obrati, da se sav preobrazi, da se iznova rodi samo od vode, u ognju Duha Svetoga.

31.10.2019. 13:07

1

Božji sud

Nek’ se uzraduje pustinja, zemlja sasušena,
neka kliče stepa, nek’ ljiljan procvjeta.
2Nek’ bujno cvatom cvate,
da, neka od veselja kliče i nek’ se raduje.
Dana joj je slava Libanona,
divota Karmela i Šarona;
oni će vidjeti slavu Jahvinu,
divotu Boga našega.
3Ukrijepite ruke klonule,
učvrstite koljena klecava!
4Recite preplašenim srcima:
»Budite jaki, ne bojte se!
Evo Boga vašega,
odmazda dolazi, Božja naplata,
on sam hita da nas spasi!«

5Sljepačke će oči progledati,C
uši će se gluhih otvoriti,
6tad će hromi skakati k’o jelen,
njemakov će jezik klicati.
Jer će u pustinji provreti voda,
i u stepi potoci,
7sažgana će zemlja postat’ jezero,
a tlo žedno – izvori.
U brlozima gdje ležahu čaglji
izrast će rogoz i trska.

8Bit će ondje čista cesta,
a zvat će se sveti put:
nitko nečist njime neće proći,
bezumnici njime neće lutati.
9Ondje neće više biti lava,
nit’ će onud zvijer prolaziti,
već će hodit’ samo otkupljeni,
10vraćati se otkupljenici Jahvini.
Doći će u Sion kličuć’ od radosti,
s veseljem vječnim na čelima;
pratit će ih radost i veselje,
pobjeći će bol i jauci.

Knjiga proroka Izaije 35,1-10

Djeca svjetla

„Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite – plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina – i odlučite se za ono što je milo Gospodinu (Ef 5,8-10).”

Ako pred Bogom i u zajedništvu s drugima živimo tako da se znamo odricati, tada nalazimo Krista i idemo Božjim putem.

„U ovome se sastoji sud: Svjetlo je došlo na svijet, a ljudi su više voljeli tamu nego Svjetlo, jer su im djela bila zla (Iv 3,19).”

„Tada im reče Isus: Još je malo vremena svjetlo među vama. Hodite dok imate svjetlo, da vas ne bi osvojila tama! Tko ide u tami, ne zna kamo ide. Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da budete sinovi svjetla! (Iv 12,35-36).”

Nije li ovaj svijet više i sofisticiranije zao, bolestan, iskvaren, prljav, grešan i površan jer kao da ga obuzima nekakva bljutavost života, bezvoljnost ljudskih duša i lijenost čovjekova uma?

Misle ljudi da su besmrtni jer, izgleda, vjeruju u Boga, vjeruju da je Bog dobar, da je sav za čovjeka, da će se svi sigurno spasiti i da im je pomalo dosadno, traže uzbuđenja i senzacije, zasićeni su mnogi svime i svačime.

Svi ćemo se spasiti, govore ljudi često, ali pod koju cijenu?

Isus Krist nas je otkupio od zloduha prevelikom cijenom i žrtvom, ali čovjek uvijek daje svoj doprinos u vlastitom spasenju.

Za blagdan Svih svetih slavimo one koji se spasavaju s velikim vlastitim doprinosom, sve one koji su sveti, odnosno živi, dobri, zdravi, čisti, prokušani, plodni. Na misi čitamo iz Svetog pisma ono što otprilike tumačimo kao besmrtnost, a zapravo je uskrsnuće od mrtvih; čitamo i o Posljednjem sudu. Čovjekova je budućnost da bude uvijek u Bogu, da slavi blagdan, gozbu, sigurnost i mir koji će trajati zauvijek:

„Zatim opazih jednog drugog anđela gdje uzlazi od istoka, noseći pečat živoga Boga, i poče vikati jakim glasom četirima anđelima kojima je bilo dopušteno opustošiti zemlju i more: „Ne pustošite ni zemlje, ni mora, ni stabala, dok ne 'zabilježimo' pečat sluge našega Boga 'na njihovim čelima'!” Tada čuh broj zabilježenih pečatom: sto četrdeset i četiri tisuće iz svih plemena Izraelovih sinova.

Poslije toga se, najedanput, pojavi pred mojim očima veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i plemena, puka i jezika.

Stajali su pred prijestoljem i pred Janjetom, obučeni u bijele haljine, s palmama u rukama, i vikali jakim glasom: „Spasenje je djelo našega Boga, koji 'sjedi na prijestolju', i Janjeta!”

I svi anđeli koji su stajali oko prijestolja, Staraca i četiriju Bića padoše ničice pred prijestoljem, pokloniše se Bogu govoreći: „Amen! Hvala, slava, mudrost i zahvala, čast, moć i snaga našem Bogu u vijeke vjekova! Amen.”

Tada progovori jedan od Staraca i upita me:”Tko su i odakle dolaze ovi što su obučeni u bijele haljine?” „Moj gospodine – odgovorih mu – to znaš ti.” „Ovo su – na to mi reče – oni što dolaze iz velike nevolje; 'oni su prali svoje haljine' i obijelili ih 'u krvi' Janjetovoj. Zato stoje pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u njegovu hramu. A onaj koji sjedi na prijestolju spustit će se na njih da boravi s njima. I više nigda 'neće ni ogladnjeti ni ožednjeti'; više ih nigda neće moriti ni 'sunce' ni ikakva žega', jer 'će ih' Janje, koje stoji nasred prijestolja, 'pasti i voditi na izvore žive vode'. 'I Bog će otrti svaku suzu' s njihovih očiju (Otk 7,2-4; 9-14).”

Dakle, čitamo o sveopćem spasenju kada se svi okupljamo, zauvijek sabrani u slavi s Isusom Kristom jer Božji je život ponuđen svim ljudima.

Isus je žrtveno pomirbeno Janje za sve nas i mi slobodno mislimo i vjerujemo kako je sve učinjeno za spasenje svijeta. Isusov i naš Bog Otac uspostavlja mir krvlju Isusova križa:

„Zato molimo da veselo zahvaljujete Ocu, koji nas učini dostojnima sudioništva u baštini svetih u svjetlu.

Božje djelo

On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina, u kome imamo otkupljenje, oproštenje grijeha.

Kristova uloga u Stvaranju

On je savršena slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakoga stvorenja,

jer je u njemu sve stvoreno – sve na nebu i na zemlji;

vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti;

sve je stvoreno po njemu i za njega.

On je prije svega, i sve se u njemu drži u redu.

Kristova uloga u Crkvi

On je i Glava Tijela, Crkve:

on je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvi,

jer Bog odluči u njemu nastaniti svu Puninu,

i po njemu pomiriti za nj sve što je na zemlji ili na nebu,

uspostavljajući mir krvlju njegova križa (Kol 1,12-20).”

Ljubljeni Isusov učenik potvrđuje i svjedoči o vezi Boga s čovječanstvom koja je duhovna i jača od običnih ljudskih veza:

„Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja. A to i jesmo! (1 Iv 3,1).”

Ta je veza trajna, vječna i neraskidiva o čemu se zna još od pradavnih vremena u Božjem narodu s kojime je tu vezu sklopio Gospodin kao ljubavni savez:

„Svaku svoju žrtvu prinosnicu posoli. Ne ostavljaj svoje žrtve prinosnice bez soli Saveza sa svojim Bogom: sa svakim svojim prinosom prinosi i sol (Lev 2,13).”

Sol Saveza ovdje označava trajnost i vječnost Saveza ljubavi Boga i naroda. Također i kađenje Bogu na ugodan miris označava odanost i predanost čovjeka i naroda Bogu:

„Gospodin još reče Mojsiju: nabavi mirodija: natafe, šeheleta i helebene. Od ovih mirodija i čistoga tamjana, sve u jednakim dijelovima, napravi tamjan za kađenje, smjesu mirodija kakvu pravi mirodijaš, opranu, čistu, svetu. Od toga nešto smrvi u prah i jedan dio stavi pred Svjedočanstvo, u Šator sastanka, gdje ću se ja, Gospodin s tobom sastajati. Držite ovu mirodiju presvetom! (Izl 30,34-36).”

Isus na gori govori narodu svome:

„Vi ste sol zemlji. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Više nije ni za što, osim da se baci van da je ljudi pogaze.

Vi ste svjetlo svijetu. Nije moguće sakriti grad koji je na gori. Ne žeže se svijeća da se stavi po varićak, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca koji je na nebesima (Mt 5,13-16):”

Dakle, nije dovoljno priznati Boga, kršćani moraju težiti svetosti zbog darova i sposobnosti koje dobivaju na krštenju i u krizmi.

Mnoge stvari su svete, ali je pred Bogom čovjeku važno da postane najviše svet, a to znači da se mora truditi biti dobar, zdrav, nedirnut, čist, ponizan i skroman, razborit, prokušan u poslušnosti i pravedan.

Također svet čovjek postaje plodan kao voda na koju opet simbolično i stvarno sol djeluje pročišćavajuće:

„Ljudi iz grada rekoše Elizeju:”Lijepo je u gradu, kako to može vidjeti i naš gospodar, ali je voda loša i zemlja neplodna.” On reče:”Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!” I oni mu je donesoše. On tada ode na izvor, baci u nj sol i reče: „Ovako govori Gospodin: Ozdravljam ovu vodu. Neće od nje više biti ni smrti ni neplodnosti. I voda postade zdrava, i takva je do današnjeg dana, po riječi koju je izrekao Elizej (2 Kr 2,19-22).”

No, istinsko, novozavjetno pročišćenje i prosvjetljenje kršćana dolazi u ognju Duha Svetoga kojime su pomazani:

„Svatko će, naime biti vatrom zasoljen. Sol je dobra, ali ako sol postane neslana, čime ćete nju osoliti? Imajte u sebi sol i tako ćete imati mir među sobom (Mk 9,49-50).”

„ Nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist. Zida li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvetom, sijenom, slamom, svačije će djelo izići na vidjelo. To će pokazati onaj Dan, jer će se očitovati vatrom, a ta će vatra otkriti kakvo je čije djelo. Onaj kome ostane što je nadozidao primit će nagradu, a onaj čije djelo izgori, štetovat će. On sam spasit će se, ali kao kroz vatru (1 Kor 3,11-15).”

Vremena su Crkve koja živi od ognja koji je zapalio svijet zahvaljujući Kristovoj žrtvi. Oganj je znamenje Duha, a govor Duha je govor ljubavi, vjere i nade.

To je bogoštovni oganj koji nije više onaj sinajski oganj već sažiže paljenicu naših života u kultu Bogu ugodnom.

To je kultna posveta svakog trenutka života – to je vatra kojom se izgara do kraja.

Kad su kršćani primili oganj Duha, Bog se pounutrio u čovjeku. Tako postajemo vjerni, kad smo „vatrom zasoljeni”, solju suda i solju Duha.

Kršćani mogu ustrajati barem na ljubaznosti:

„Neka vam riječ bude ljubezna, solju začinjena, da znadete odgovoriti svakome kako treba (Kol 4,6).”

Ako se vatra darova i pečata Duha Svetoga razgori u srcu čovjeka, iz njega zrači svjetlo i ljubav Boga, pravednost i mudrost.

„Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove: zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova (Ef 4,17-18).”

„Jednom prosvijetljeni okusili su dar nebeski i postali su dionici Duha Svetoga (Heb 6,4).”

Prema ovim razmatranjima izgleda kao da će se lijene, nepravedne i ogrezle duše teže spasiti. A ako se na kraju krajeva netko brže spasi, taj sigurno svijetli ljepše, toplo, bolje, jače i nedostižno u kraljevstvu Božjem.

„Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega (Mt 13,43).”

Bože, Ti si jedini svet i u svim svecima častimo Tvoja čudesna djela.

Molimo Te: posveti nas da Te ljubimo iznad svega te nas, zemaljske putnike, privedi na gozbu u nebeskoj domovini, po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

30.10.2019. 08:38

„Tako je Isus prolazio kroz gradove i sela, učeći i putujući u Jeruzalem. Najednom ga netko upita: „Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?” „Trudite se – reče im – da uđete na uska vrata, jer će mnogi, kažem vam, tražiti da uđu, ali neće moći (Lk 13,22-24).”

Agapetos

Prema Biblijskom rječniku, između mnogih tumačenja i opširnih opisa, nalazi se jedna tvrdnja, jedna misao u slijedu rečenica i odlomaka o Isusovoj žrtvi (X.L.Dufour, str. 1577.), o savršenstvu te kalvarijske žrtve koja tumači da je Krist, 'ljubljeni' Sin Boga Oca, 'agapetos' taj koji se predaje u smrt, a Otac, iz ljubavi prema ljudima ne štedi ni vlastitog Sina

da bi sve ljude spasio (Iv 3,16) te tako Kristov Križ otkriva nutarnju narav božanske žrtve 'Bogu na ugodan miris-Ef 5,2': žrtva je, u svojoj suštini duhovna, čin ljubavi.

Također Isusovi vjernici, poticani Duhom koji ih oživljuje, u životnom zajedništvu s Gospodinom, tvore 'sveto svećeništvo koje prinosi duhovne i Bogu ugodne žrtve po Isusu Kristu' – 1.Pt 2,5.

To se, naravno, odnosi na Euharistiju, post, molitvu, milostinju i askezu, primjerice, korizmenih vježbi odricanja za Boga i tomu slično.

Dragi moj Isuse, Mučeniče i Žrtvo Pomirnice naša, zbog nas ljudi, radi našega spasenja, za mene i moje, za moje ime, za moj život, za moju bit i za moju radost, ta Tvoja žrtva na Križu poslije koje si uskrsnuo, to Tvoje umiranje mene ozdravlja i liječi, u tome raspeću izdala se Tvoja ljubav, gotovo kao da se iscrpila Tvoja čežnja za mojom i našom žrtvom jer žrtva se žrtvom prima, jer samo u žrtvi izdaje se iz neke osobe kvalitetna, trajna, vječna i iskrena ljubav.

- Reci mi, molim Te, Isuse, zašto je žrtva ljubav?

„Ona je znak tvoje ljubavi,

odlamanje od tebe,

otkidanje tvojega bića meni, za mene,

tvoje predavanje u moju vlast,

osluškivanje moje volje,

uranjanje tvojega povjerenja u moje povjerenje,

tvoga života u moje ruke.”

- Kako Te mogu žrtvom umilostiviti, zar je Tvoja ljubav, Bože, nešto što se može kupiti?

„Ne moraš pridobivati moju ljubav koje imaš u izobilju.

Tvoja žrtva pomaže tebi samoj otvoriti srce za moju ljubav koja se predaje,

pomaže ti da mi najozbiljnije povjeruješ,

da me dobro osluškuješ i saslušaš,

da me upoznaš i razumiješ

jer da nemaš moju ljubav, tvoja žrtva vrijedila ne bi,

ne bi imala što otkrivati svojim povjerenjem

i otkidanjem svoje biti od sebe za mene,

da nemam ljubavi za tebe, ne bi bilo od mene nikakvih znakova.”

- Da, Gospodine, Bože moj blagi koji me uslišavaš u izobilju,

žrtve su moje neznatne i smiješne,

a Ti ih primaš kao jako značajne.

- A kako ja primam Tvoju žrtvu za moje ime, žrtvu Tvoju, Kriste, za sve ljude?

Primam je slabo kao što su slabe i moje žrtve jer je Tvoja žrtva tako velika, slavna i sjajna iako znam da u svakoj čestici Tebe, Isuse, primam kompletnoga Boga koji je Ljubav, primam potpuno Tvoju kompletnu ljubav i kompletnu žrtvu za mene, nesvjesno ili jedva svjesna njezine veličine, ljepote, ali i poniznosti.

Tvoja ljubav, Isuse, traži moju ljubav, moju sreću, moju slobodu i moju radost, a sve to ne može postojati za Tebe bez mojih manjih i većih žrtvi.

Toga ne bi bilo kada žrtve ne bi nastale iz ljubavi, u plodnosti i radosti. U tome je najljepša tajna, ljubiti, a ne biti nesretan, niti jadan jer žrtva se daje u ljubavi prema najvišem cilju – to je požrtvovnost i radi najvišeg dobitka.

Ti nisi nikada požalio, Isuse zbog svojih muka i patnji, sve dok Te Tvoja patnja nije pretekla i obuzela pa si se samo prepustio, ne razmišljajući zašto si zapao u tolike boli.

Koliko Ti je bilo potrebno pretrpjeti za spas ljudi.

Moja žrtva je moja ponuda, moj izbor od svega onoga što imam na raspolaganju, najbolje od najboljeg, da me ljubiš, da me spasiš.

A Ti? Ti meni daješ najbolje i najviše na svijetu, u prostoru i vremenu, oduvijek i zauvijek. Daješ mi najsavršenije što se može i ne može uopće zamisliti, da me spasiš, da Te ljubim.

U Tvojim dubinama, među Tvojim ranama sasvim sam sigurna, Tvoje rane koje Te probadaju i prolaze kroz Tebe presjek su naše čitave povijesti i postanka naše ljubavi i zajedništva. Što je veća Tvoja bol, bolje se očituje čisto srce Tvoje i Tvoja sveta ljubav prema meni, grešniku i ja Ti postajem dužnik.

O, kada mi nešto oduzmu;

o, kada me nepažnjom naglo udare;

o, kada se razbolim, kada se umorim,

kad sam depresivna,

kada postim,

kako su svijetle te Tvoje rane, Isuse!

Hvala Ti, kažem tada: hvala Ti za sve što si mi dao,

hvala Ti za sve ono što samo Ti znaš da mi je potrebno

i o čemu ja sada ne znam ništa;

hvala Ti za tu budućnost,

sigurno Ti znaš kamo smjeram s tim svojim neznatnim žrtvama

koje su za Tebe, za Tvoje muke, za Tvoju ljubav -

- prema Križu na kojem Te susrećem.

29.10.2019. 18:37

Melodija ljudskog roda

Vjerno srce moje postade,

čisto poput stakla prozirnoga,

zloduh stari iz mene iziđe.

Nove klijetke meni se izgrade,

širom otvoreno sve za Boga

da i anđeo mi bliže priđe.

Snažna anđeoska krila

odnose me put mojih vidika,

makar mrače se sve svijeće,

makar sve sam želje skrila

daleko od očinskoga lika

u kojemu život se susreće

jer ja želim vidjeti te plode,

svu tu slavu koja u mene je stala

kao da ja nisam sva od blata,

kao da ja činim da i riječi rode.

Odavno je bilo da me mati zvala,

a sada preda mnom sve od zlata.

Otišla sam dalju i ostala tu,

odnijeli me vjetroviti zvuci

jer da vjere nema koja služi,

tko bi znao za melodiju

kojoj anđeo me moj pouči,

prema kojoj samo duh se pruži?

27.10.2019. 18:18

Konjanik iz magle

Tvoj mi je dan, Konjaniče slavni,

kao brdo magle koja jesen promovira,

kao maslinovo drvo, plod pradavni

što za mene samo svoju melodiju svira

i ne čuje nitko drugi moje smiješne veze

do li Onaj koji mi ih obilato dade

da ne lutam sama poljima od ove bijele jeze

već da čujem mirise ozona i mirise nade.

Stići će do mene glas Mediterana

u kojem se Tvoja, Isukrste, slava kupa,

proći će i meni magla rana;

sjajit će se u tom Domu klupa

od sve te presjajne dražesti i slave

kojima obasipaš me jutarnjoj hladnoći

da bih spoznala sve riječi, iskrene i prave,

da bih zaplovila lađom u jasnoći.

Smiluj se meni, milosrdni Konjaniče,

kad upitam gdje su vrata pokajnika

pa mi predaj dah od slave koja niče

kao radost Tvoja radi povratnika.

27.10.2019. 07:10

"Pošten" čovjek ili svet čovjek

Častan čovjek je „pošten”, a poštenje je časno i ispravno postupanje prema drugima, njihovoj imovini i interesima te ispravnost u odnosu na moralne norme. „Pošten” čovjek traži svoje zasluge, osvetu i poštovanje.

Grijeh je uvijek i svugdje grijeh i to grijeh čovjeka, čitavog čovjeka, svih njegovih aspekata.

Ako živim prilično pravedno, ako često i redovito molim i postim, dajem prilog kao milostinju, donosim desetinu za crkvene potrebe, tada pred Bogom nemam neki teži grijeh, ali je kršćanski iskazati Bogu zahvalnost za dar pravednoga načina života. Tko nije zahvalan Gospodinu, griješi propustom, a tko se još ide i pohvaliti Bogu, taj već ozbiljno griješi. Najveći mu je grijeh u tome što nije zatražio oproštenje pa tako, ma kako pravedno živio, ne može dobiti odriješenje od grijeha.

Čovjeku je, dakle, potrebno biti Bogu zahvalnim, biti pred Bogom poniznim i, u pokajanju, tražiti od Boga opravdanje.

Ako čovjek živi koliko je moguće molitvenim životom, daje milostinju, ponizan je i moli Boga da mu se smiluje kao grešniku, taj dobiva oproštenje grijeha. Ako je i jako griješio, opet može dobiti odriješenje od grijeha. Ako nije zahvalan, i tada dobiva oproštenje jer ga je, u pokajanju, zatražio od Boga.

Problem je što mnogi siromasi nisu zahvalni Gospodinu za svoje siromaštvo, gotovo podjednako kao i bogat pravednik koji nije zahvalan Bogu za svoje bogatstvo i za svoju svijest o pravednom načinu života.

Dakle, za „pošten” život potrebno je:

- poniznost pred Bogom

- zahvalnost Bogu

- pokajanje pred Bogom,

a time se dobiva pravedan život prema drugim ljudima, stvorenjima i sebi.

Tko se čini kao da je „pošten čovjek” pred ljudima, a pred Bogom nije ponizan, zahvalan i savjestan, ništa mu to „poštenje” ne vrijedi. Barem je tako u kršćanskoj kulturi gdje ne postoje zakoni zasluga, osvete ili usporedivosti.

Čovjek je pred Bogom obično blato.

Bog je pred čovjekom „Svjetlo koje svijetli u tami i tama Ga ne obuze (Iv 1,5)” pa stoga jedini Gospodin može dati čovjeku dostojanstvo, svetost i pravednost. 26.10.2019. 15:08

„Ovako govori Gospodin: Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama. Kakvu kuću da mi sagradite, i gdje da bude mjesto mog prebivališta? Ta sve je moja ruka načinila, i sve je moje – govori Gospodin. Ali na koga pogled svoj svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna, koji od moje riječi dršće (Iz 66,1-2).”

Pjesma za dušu

Slušaj, dušo, uvertiru ovu,

samo slušaj i ne priječi

zvukovima što ne minu

da te u visinu zovu

koja svaku bolest liječi,

koja trpi svu tišinu.

Nećeš čuti tuđe glase,

nećeš gledati u prazne oči,

niti srce tvoje venut' neće

za tim anđelima koji život spase

kad se zlatno piće toči

iz nebesa u dolinu sreće

koju Kralj će pohoditi

vrlo brzo da te zvucima ponese

još i više, još i dalje

nego što se nadaš prebroditi

molitvama što ti dušu rese;

On ti uvijek svoju ljubav šalje.

26.10.2019. 11:00

Somebody to Love, Compare Freddie Mercury vs George Michael. Somebody to...

Sjeme vječnog dana

Još je noć, još je noć, Bože moj,

gdje ću Tebe proslaviti prije dana,

prije jutra snažna gdje je poklič Tvoj?

Kako da pričekam da Te slavi zora rana,

kako da Ti uzde držim tamna mraka

po kojemu prosipa se rosa hladna

kad Ti kriješ jutro svijetlo ispod fraka,

kad u Tebi jedino je pjesma skladna?

Bože moj, Bože moj, još je hladna noć,

kao pjesnik čekam Tvoju stražu

koja ima to strpljenje i molitve moć;

kao straža pjevam molitvu najdražu.

Nit' se čuju ptice, niti zvijerima se ne da

budit' prije jutra pozaspala tijela,

samo Tvoje Tijelo žuri da se preda,

svima sada stiže samo Tvoja Duša bijela.

Svakog jutra, svakog Božjeg dana

pjevam Tebi, Kriste, pjesmu zahvalnicu!

Tvoje sjeme ne silazi s moga dlana,

Tebi predajem ja dušu svoju, nestalnicu,

da načiniš novo sve od mene

kao što si zauvijek promijenio moj svijet,

da otkloniš svake noći smrtne sjene,

da iznova vidim Tvoj nebeski let

s kojim ćeš me jednom ponijeti sa sobom

kad odslužim si zemaljsko vrijeme.

Tada, svijetla, slavit ću taj život s Tobom,

vječnog dana proklijat će vječno sjeme.

21.10.2019. 04:44

Hrvatske Božićne pjesme - Razni izvođači

Hrvatske Božićne pjesme

Kao Marija

Pustinja
će ploda dati,

kao
što bi mati svom jedincu sinu,

sve
što potrebno je putovanju.

Lutalicom
će me zvati,

čak
i kada šapnem anđelima da ne brinu.

Neka
ne zapriječe istinu o znanju.

Ne
znam koje ime nosim sada,

ne
znam puno toga što mi nije stalo

jer
su ovdje vjetrovi u tami.

Što
se ne bi smjelo, to pokriva nada,

odavno
je tako, kao da je s neba palo.

Pustinja
je tiha i dani su sami.

Samo
ti ćeš čuti glasove tišine,

samo
tebi nešto značit će i muk,

kao
i sve riječi, svaki stih.

Za
te susrete nam nisu potrebne visine,

treptaj
srca, noćnih vala huk;

samo
jedan Bog između svih.

15.10.2019.
20:01

Savršeni zakon

Gospodine Isuse, Bože, znam da nisi bio svojim utjelovljenjem ovdje samo zato da bi se veselio s ljudima, da bi nas liječio i zabavljao prispodobama nego da bi nas otkupio i da bi nam pomogao u svemu onome što sami moramo proći jer sami griješimo i samostalno ispaštamo za to posljedice, kaznu i smrt.

Ti si došao ustanoviti sakramente ljudskoga spasenja, došao si nam pomoći da ne griješimo, da ne patimo u bolesti, da ne bolujemo, da učimo i podučavamo te da se po Tvojim sakramentima ljubavi spašavamo, ne od posljedica grijeha nego od drugih i većih grijeha, od neznanja i od muka paklenih.

Spasio si nas i naše živote, ali mi sami kroz svoje grijehe, kroz svoju smrt i kroz svoje spasenje moramo proći i to u Tebi, Kriste, i u Tvojoj pomoći.

Život je sasvim drugačiji s Tobom i u Tebi pa kako onda i bolest, i patnja, i smrt ne bi bili sasvim drugačiji s Tobom nego bez Tebe, Isuse.

Ne može čovjek znati i poznavati ono čemu se nada, a nada se spasenju u Tebi, Bože i Spasitelju. Nada se da će mu smrt lakše pasti ako što više ljubi jer zna da, kad ljubi više, griješi protiv Tebe, Živote, manje.

I čovjek zna da bolje ljubiti znači kvalitetnije živjeti; zna po Tvojim uslišanjima da je bliže uskrsnuću u Tebi, uskrsnuću od smrti i muka paklenih u raj gdje smrt više ne postoji, niti grijeh.

Čovjek poznaje Tvoje riječi, i zna po Tvojim zapovijedima i sakramentima Katoličke Crkve da spas upravo tim putevima dolazi. Čovjek zna da se može pouzdati u ono što se čini, uči i govori u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Čovjek se sjeti koliko ga može ganuti kajanje i pokrenuti u njemu bolji život, a sjeća se i Tvojih nagrada, izobilja duhovnih darova jer život je s Tobom tako potpun, kvalitetan, lijep neopisivo i tako beskrajan i optimističan, a bez nekih pretjerivanja i bez ikakvih skandaloznih otkrića jer s Tobom je sve spontano, jednostavno i logično; Ti si mir i radost, pravednost, stvaranje i savršeni red.

„Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici (Iv 15,7-8).”

15.10.2019. 18:13

Psalam 19, 8-11

Savršen je zakon Gospodnji – dušu krijepi;

pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje – neuka uči;

prava je naredba Gospodnja – srce sladi;

čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje;

neokaljan strah Gospodnji - ostaje svagda;

istiniti sudovi Gospodnji – svi jednako pravedni,

dragocjeniji od zlata, od mnogo zlata čistoga,

slađi od meda, meda samotoka.

Dječica i maleni u katoličkoj vjeri

„Tada Mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili. Nato će im Isus: 'Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko.' I položi ruke na njih pa krene odande.”

Mt 19,13-15

Živjeti vjerski život, živjeti kako je Isus živio znači izabrati Put u Istini jer to je izbor Božjega Sina Isusa koji je Put, Istina i Život. Taj put čovjeka je put vjere u Boga kojega ne vidimo, a taj Put vjere u Isusa je sam Isus.

Vjera je kršćanska i katolička jedna cesta kojom se uvijek putuje i s koje se ne skreće. Ona je potrebna čovjeku kako bi se uzdigao iznad sebe samoga i kako bi postao transcendentan, kako bi našao pravi smjer prema pravome Bogu, pravome sebi i pravim odlukama i odnosima prema drugima i drugome.

Čovjek na put vjere u Isusa kroči svojim začećem i rođenjem, svojim krštenjem i učenjem, svojim tepanjem i molitvom.

Osim Isusa za dijete u vjeri nema niti jednoga drugog boga. Samo Isusu treba se klanjati i Njemu jedinome služiti. Tako se stječe pozitivan odnos prema sebi i drugima, tako se uči poštovanje i samopoštovanje.

Dijete pohađa Boga kada slavi Dan Gospodnji i tako živi od svake riječi koja izlazi od Boga. Tako se spoznaje neophodna duhovna hrana i piće za život.

Dijete shvaća da ružne riječi teže kao ružna djela i da nisu ni za njega, ni za druge, ni za Boga pa nikada ne psuje i nikada ne izgovara molitve uzalud: kada zaziva Boga, hvali Ga i slavi, razgovara s Isusom i nikada Ga ne moli nešto što ne želi od Boga dobiti kao neophodnu pomoć.

Dijete postaje Božje u vjernome zajedništvu Božjega naroda.

Zajedničarenje je jedan od tri osnovna oblika vjerskoga, odnosno humanog života po kojima se ljudi iznutra razlikuju od životinja, biljaka, minerala i svega stvorenog.

To je način na koji plemeniti dobar čovjek živi svoj zemaljski dio života vječnoga; kada „zajedničari” s Isusom, čovjek osposobljava svoju transcendentnu dušu za međusobne odnose s drugim ljudima i prema svim stvarima.

Temeljne vrijednosti ljudskoga života jesu:

1. Sposobnost za općenje s drugima, sposobnost za dijeljenje s drugima i sposobnost za „dijeljenje sebe drugima” te sposobnost za prihvaćanje drugih za zahvalnošću, sposobnost i svijest o potrebi za drugima i drugačijima.

Te su sposobnosti suprotne pretjeranoj i bolesnoj sebičnosti zbog koje čovjek živi kao pusti otok i bez svijesti o kvaliteti životne transcendencije pa u tome otuđenju pati od izvjesne vrste praznine i nesposobnosti postizanja bilo kakvog zadovoljstva.

2. Sposobnost razumijevanja svoje vlastite vrijednosti, posebnosti i ljudskoga povlaštenog dostojanstva najizvrsnijega bića na svijetu; sposobnost uočavanja natprirodnoga i zemaljskoga u sebi i oko sebe, naročito u bliskim ljudima, a posebno u Najvišem Biću, Bogu i Stvoritelju svega.

Ova sposobnost je sušta suprotnost ljudskoj umišljenosti, ona nosi sa sobom radosnu poniznost prema Bogu i Njegovoj svetoj volji.

3. Sposobnost rada i stvaranja, izmišljanja i proizvodnje, vještina koja može dostići do nadnaravne umjetničke razine.

To je sposobnost prihvaćanja svega što Bog ljudima daje pa tako i mnoštva lijepih i dobrih darova te velika zahvalnost čovjeka Bogu koji mu dade živu dušu.

Ovu sposobnost čovjek dobiva kada živi ponizno, asketski, skromno i što čišćega srca, odnosno sposobnost stvaralaštva čovjeku donosi poniznost prema Bogu kad čovjek spozna da sam nije zaslužan ni za što i da nije ničime zavrijedio darove od Boga, naročito svoj život.

Ove osnove vjerskoga života dijete uči iz Deset zapovijedi Božjih gdje su prve tri zapovijedi upute za ponašanje prema Isusu:

1. zapovijed:Ja sam tvoj Bog i nemaj drugih bogova osim mene!

Dodatak iz Isusovih kušnji: Samo Bogu svom se klanjaj i Njemu jedinome služi.

2. zapovijed: Ne spominji ime Boga svoga uzalud!

Dodatak iz Isusovih kušnji: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svoga.

3. zapovijed: Sjeti se da svetkuješ Dan Gospodnji!

Dodatak iz Isusovih kušnji: Ne živi čovjek samo o kruhu nego i o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta.

Knjiga Ponovljenog zakona, glava 5, redak 1-33

Evanđelje po Luki, glava 4, redak 1-13

15.10.2019. 07:59