Vrijeme spasa

Baš mi se pjevuši pjesma bića,

pjesma stvorova i slave Boga velikoga,

baš me sreća istinska je prožela.

Radost i veselje svega žića

nek se čuje sve do neba dalekoga

gdje se slama sveta požela.

Žetva već odavno poljima je prošla,

već odavno skupio je Pastir stado svoje,

već su plodovi svi blizu stola.

Djevica je Zaručniku pošla,

molitve je prosula gdje zvijezde stoje,

a po nju dolaze anđeoska kola.

Nosit će je tamo gdje otajstvo vlada,

meka postelja od nježnosti i miomirisa,

čvrsta pratnja svetih duša i zemaljskih kraljeva

koji donose joj tamjanova kada,

i polažu smirnu, travu melema i irisa,

predaju joj zlato, žezlo slavno iz nebeskih kaljeva.

Veselje ti navješćujem, puče kršćanski,

Izraele vjerni, prepun djevica i mučenika,

bogat rodom, plodovima milosti i duha,

koji svijetliš kao neki oganj kućanski

ispred stola odabranih učenika,

koji vijekom išteš siromahu kruha.

Dijete silazi, Knez mironosni i Savjetnik divni,              

spustio se ispod najgorega dna u svijetu,

predao je zvijerima najtananije strune;

On je svima nama Otac vječni i Bog silni

koji poznaje i patnju i bol kletu,

koji podnio je osudu od trnove krune.

Ime Mu je Spasitelj od Boga i Svjetlo od Svjetla,

Ime Mu je Kralj kraljeva i Gospodar nad bojnama,

a rađa se pod srcem koje uzljubiti voli;

ustaje na probuđenje prije svakog pijetla,

jedina je odmazda u nebeskim vojnama,

najveći je Svećenik što za sve nas moli,

Prorok, Učitelj za Majku Djevu i kršćanstvo,

Uskrsnuće kakvo nikad nitko čuo nije,

Sveta Riječ od koje čovječanstvo posta;

Dijete koje skida divljaštvo i poganstvo,

Bog i Čovjek novi kao nikad prije,

Smisao života koji s nama vijekom osta.

07.12.2016. 01:41